U skladu s člankom 5. Zakona o zaštiti svjetlosnog onečišćenja ("Narodne novine", br. 14/19., dalje: Zakon), svjetlosno onečišćenje definira se kao promjena razine prirodne svjetlosti u noćnim uvjetima uzrokovana emisijom svjetlosti iz umjetnih izvora svjetlosti. Ona štetno djeluje na ljudsko zdravlje i ugrožava sigurnost u prometu zbog bliještanja, neposrednog ili posrednog zračenja svjetlosti prema nebu, ometa život i/ili seobu ptica, šišmiša, kukaca i drugih životinja te remeti rast biljaka, ugrožava prirodnu ravnotežu, ometa profesionalno i/ili amatersko astronomsko promatranje neba i nepotrebno troši energiju te narušava sliku noćnog krajobraza.
Štetni učinak je nedopušten učinak rasvijetljenosti koji uzrokuje mjerljivu promjenu prirodne rasvijetljenosti u noćnim uvjetima ili poremećaj u funkcioniranju prirodnih dobara i drugih sastavnica okoliša te zdravlja ljudi, dok je onečišćivač svaka pravna ili fizička osoba koja svojom rasvjetom uzrokuje svjetlosno onečišćenje.
Iako je prethodnim Zakonom o zaštiti od svjetlosnog od svjetlosnog onečišćenja ("Narodne novine", br. 114/11.) bila uređena ista materija, u posljednjih šest godina od njegova stupanja na snagu dogodile su se mnoge izmjene i dopune vezane uz propise iz područja energetike, gradnje te prostornog uređenja pa je u skladu s time bilo potrebno izmijeniti i postojeću zakonsku regulativu.
Problem svjetlosnog onečišćenja prepoznat je prisutan i na globalnoj razini, a Republika Hrvatska jedna je od rijetkih zemalja Europske unije koja je među prvima propisala mjere zaštite okoliša od svjetlosnog onečišćenja.
Novim Zakonom jasnije se definiraju neki pojmovi te rješavaju dosad uočeni problemi u praksi. Primjerice, sada je točno definirana zabrana rasvjetljavanja prozora stambenih objekata iznad propisanih vrijednosti, što je često bio problem s raznim reklamama te dekorativnom rasvjetom koje su zbog jačine svjetlosti ometale san i bioritam određenih stanara tih objekata.
U slučaju postavljanja vanjske rasvjete koja svojim usmjerenjem i izlaznim svjetlosnim tokom svjetlosti na otvorima, odnosno prozorima i vratima stambenih objekata proizvodi emisije svjetlosti veće od dozvoljenih propisana je novčana kazna za pravnu osobu (operatora vanjske rasvjete) u iznosu od 25.000,00 do 100.000,00 kuna. Kazne za odgovornu osobu unutar pravne osobe su u iznosu od 10.000,00 do 25.000,00 kuna, dok će se fizička osoba obrtnik - operator vanjske rasvjete za ovaj prekršaj kazniti novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 do 10.000,00 kuna. Najmanja kazna za ovaj prekršaj propisana je fizičkoj osobi koja radi kao operator vanjske rasvjete i to u iznosu od 1000,00 do 3000,00 kuna.
Operatori vanjske rasvjete su jedinice lokalne samouprave, Grad Zagreb i svaka druga pravna osoba te fizička osoba - obrtnik ili fizička osoba koja je u skladu s posebnim propisom te ovlaštenjem nadležnog tijela ili osobe odgovorna za upravljanje, pogon i održavanje vanjske rasvjete. U slučaju da za upravljanje vanjskom rasvjetom nije izdano ovlaštenje, operatorom vanjske rasvjete smatra se vlasnik ili korisnik građevine ili drugog objekta koji se rasvjetljava ili uređaja koji emitira svjetlost.
Ovim Zakonom se dodatno uvode ovlaštenja za postupanje komunalnog redara koji je ovlašten operatoru rasvjete narediti gašenje rasvjete te daljnju upotrebu rasvjete ako ona ne udovoljava zakonskim odredbama (članak 20. Zakona).
Bitno je navesti i kako su propisane i obveze i način postupanja operatora rasvjete koji je odgovoran za upravljanje vanjskom rasvjetom i koji je dužan osigurati ugašenost vanjske rasvjete tijekom dana uz propisane iznimke. Iznimke se odnose na situacije uzrokovane lošim vremenskim uvjetima (gusta magla, kiša, snijeg i slično), kad se radi o potrebi uključivanja rasvjete za zaštitu te prilikom izvođenja radova na redovitom održavanju rasvjete.
Dodatno su propisane zabrane koje se, između ostalog, odnose na upotrebu svjetlosnih snopova bilo kakve vrste ili oblika i njihovo usmjerenje prema nebu ili prema prirodnom vodnom tijelu, rasvjetljavanje otvora zaštićenog ili stambenog prostora vanjskom rasvjetom, ugradnju i postavljanje svjetiljki mimo propisanih odredbi, u građevinama s transparentnom fasadom svjetiljke interijera usmjeravanje prema vidljivom dijelu neba te ugrađivanje ekološki neprihvatljivih svjetiljki.
Sve zabrane rasvjetljavanja propisane su u članku 11. stavku 5. Zakona te su u struci i među laicima izazvale mnogobrojne primjedbe i različita tumačenja. Osim restriktivnosti Zakona, kritike se odnose i na financijsko opterećenje zbog potrebe mijenjanja ili dopunjavanja dosadašnje rasvjete.
Kao što je već spomenuto, namjera donošenja ovih zakonskih odredbi odnosi se prvenstveno na očuvanje ljudskog zdravlja te biljnog i životinjskog svijeta jer se žele spriječiti poremećaji u prirodnim ciklusima (npr. zbog jake rasvjete noći „nestaju“ pa su životinje dezorijentirane). Drugi važan cilj je spriječiti nepotrebno rasipanje svjetlosti i potrošnje električne energije, pa nam ostaje vidjeti u praksi kako će propisane zakonske odredbe pomoći i poboljšati osvještenost.
Period za usklađivanje postojeće javne rasvjete s odredbama ovog Zakona iznosi 12 godina od donošenja podzakonskih akata.
Marina Turković
