Osim što je navedenom Novelom Zakona u Zakonu o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15., dalje u tekstu: Zakon o nasljeđivanju) brisan zahtjev za zaštitu zakonitosti kao dopušteni izvanredni pravni lijek u ostavinskom postupku, novine koje ona donosi u najvećem se dijelu odnose na do sada uočenu problematiku nemogućnosti pribavljanja osobnog identifikacijskog broja (dalje: OIB) za određene stranke u ostavinskom postupku.
Naime, u do sada važećem članku 226. Zakona o nasljeđivanju (ali niti u drugim odredbama istog propisa) nisu bile propisane iznimke koje bi sudu odnosno javnom bilježniku omogućavale da u određenim (iznimnim) slučajevima u rješenje o nasljeđivanju ne mora unijeti OIB ostavitelja, nasljednika odnosno osoba kojima je u vezi s nasljeđivanjem ostavitelja pripalo pravo na zapis ili neko drugo pravo iz ostavine.
Budući da je ostavinski postupak procesno specifičan, pokreće se po službenoj dužnosti i u njemu za stjecanje nasljednog prava nije potrebna nikakva radnja nasljednika (jer se nasljedno pravo stječe ipso iure), sud odnosno javni bilježnik kojem je povjereno provođenje ostavinskog postupka u određenim slučajevima nije, do sada, bio u mogućnosti pribaviti OIB nasljednika odnosno drugih osoba koje ostvaruju neko pravo iz ostavine te okončati ostavinski postupak i donijeti rješenje o nasljeđivanju.
To su, primjerice, slučajevi kada se nasljednik ne odazove pozivu ili ne dostavi nasljedničku izjavu s OIB-om jer nasljedničku izjavu nije ni dužan dati; kada je nasljednik strani državljanin i nema OIB, a samim primanjem poziva za ostavinsku raspravu smatra se da prihvaća biti nasljednik bez njegovog aktiviranja u ostavinskom postupku; kada je boravište nasljednika nepoznato, a nasljednik nema opunomoćenika, ili se nasljednik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju opunomoćenika, nalaze u inozemstvu ili su nedostupni a dostava se nije mogla obaviti i sl.
Za takve nasljednike odnosno druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine, sukladno propisima o OIB-u (Zakonu o osobnom identifikacijskom broju, Pravilniku o osobnom identifikacijskom broju), niti njihovi sunasljednici niti sud odnosno javni bilježnik nisu mogli bez valjane punomoći tih osoba i njihovih identifikacijskih isprava zatražiti od Porezne uprave izdavanje njihovog osobnog identifikacijskog broja. Također, sud odnosno javni bilježnik nije bio ovlašten niti po službenoj dužnosti zatražiti od Porezne uprave OIB takvih nasljednika, budući da to nije bilo predviđeno Zakonom o nasljeđivanju.
S obzirom na to da se radi o slučajevima u kojima sud odnosno javni bilježnik kao povjerenik suda objektivno nije bio u mogućnosti pribaviti OIB ostavitelja, nasljednika odnosno osoba kojima je u vezi s nasljeđivanjem ostavitelja pripalo neko pravo iz ostavine, Novelom Zakona propisan je način postupanja suda odnosno javnog bilježnika u takvim slučajevima, koji omogućava dovršetak ostavinskog postupka i donošenje rješenja o nasljeđivanju.
Stoga je zakonopisac intervenirao u članak 226. Zakona o nasljeđivanju, i to tako da ga je dopunio odredbama stavaka 5., 6., 7. i 8. prema kojima, ako sud ne raspolaže podatkom o osobnom identifikacijskom broju ostavitelja, nasljednika ili osobe kojoj je u vezi s nasljeđivanjem ostavitelja pripalo pravo na zapis ili neko drugo pravo iz ostavine, sud će pribaviti taj podatak po službenoj dužnosti od Ministarstva financija, Porezne uprave, koja je u roku 8 dana dužna, na zahtjev suda, uz dostavu podataka o imenu, prezimenu, datumu rođenja ili broju osobne iskaznice za fizičke osobe, odnosno nazivu i matičnom broju pravne osobe, dati podatak o osobnom identifikacijskom broju.
Ako Ministarstvo financija, Porezna uprava obavijesti sud o nemogućnosti dostave podataka o osobnom identifikacijskom broju, sud će donijeti rješenje o nasljeđivanju bez navođenja osobnog identifikacijskog broja ostavitelja, nasljednika ili osobe kojoj je u vezi s nasljeđivanjem ostavitelja pripalo pravo na zapis ili neko drugo pravo iz ostavine. U tom slučaju, sud će u rješenje o nasljeđivanju, uz podatke iz stavka 2. točaka 3. i 5. istog članka (odnosno – prezime i ime nasljednika, njegov osobni identifikacijski broj, njegovo prebivalište, odnos nasljednika prema ostavitelju, nasljeđuje li ga kao zakonski ili oporučni nasljednik, a ako ima više nasljednika, i nasljedni dio svakoga pojedinog nasljednika izražen razlomkom; prezime i ime, osobni identifikacijski broj, i prebivalište osoba kojima je u vezi s nasljeđivanjem ostavitelja pripalo pravo na zapis ili neko drugo pravo iz ostavine s točnom oznakom toga prava), za nasljednike i osobe kojima je u vezi s nasljeđivanjem ostavitelja pripalo pravo na zapis ili neko drugo pravo iz ostavine unijeti druge podatke kojima raspolaže, primjerice: podatke o broju osobne isprave, datumu rođenja, imenu roditelja, državljanstvu, za osobe koje su u braku njihovo prezime koje su imale prije sklapanja braka.
Bitno je naglasiti da se ovako novelirani članak 226. Zakona o nasljeđivanju primjenjuje u svim postupcima u kojima do dana stupanja na snagu Novele Zakona (15.2.2019.) nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.
Daljnja novina koju donosi Novela Zakona odnosi se na dostavu rješenja o nasljeđivanju. Naime, radi izbjegavanja dvojbi u praksi, sada je izrijekom propisana obveza dostave pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju i nadležnom zemljišnoknjižnom sudu, i to najkasnije u roku od 15 dana nakon isteka mjeseca u kojem je rješenje postalo pravomoćno.
