Podnositeljice zahtjeva, Mariya Vladimirovna Alekhina, Nadezhda Andreyevna Tolokonnikova te Yekaterina Stanislavovna Samutsevich su članice pankerskog feminističkog benda „Pussy Riot“. Bend je tijekom 2011. godine objavio niz pjesama sljedećih naslova: „Oslobodite kaldrmu“, „Kropotkin Vodka“, „Smrt zatvoru, sloboda protestu“, te „Putin se popiškio“ (vidi § 7 presude od 17.7.2018., Mariya Alekhina i drugi protiv Rusije, broj 38004/12). Bend je navedene pjesme izvodio na raznim javnim mjestima diljem Moskve kao što su stajališta podzemne željeznice, trgovi, javni izlozi, krovovi javnih govornica i slično. Primjerice, u siječnju 2012. na moskovskom Crvenom trgu podnositeljice su izvele pjesmu „Putin se popiškio“ (Putin Wet Himself) te su zbog toga bile uhićene i osuđene za prekršaj.
Prema navodima podnositeljica, one su takvim performansima, nazivima i tekstovima pjesama željele ukazati na političke procese koji su se događali u Rusiji, te su željele izraziti svoje kritike na račun ruske Pravoslavne Crkve, posebice na račun patrijarha Kirilla koji je javno podržavao vlast u Rusiji. Podnositeljice su svojim javnim djelovanjem željele iskazati potporu ljudskim pravima manjina, ženama, oporbenim idejama za koje su tvrdile da ih politika na vlasti umanjuje i guši.
Upravo kao reakciju na javne izjave patrijarha Kirilla kojima je podupirao vlast u Rusiji, podnositeljice su u veljači 2012. godine u katedrali sv. Vasilija Blaženog u Moskvi izvele pjesmu „Punk molitva – Djevice Marijo, odvedi Putina“ (Punk Prayer – Vigin Mary, Drive Putin Away). Podnositeljice su navedenu pjesmu izvele u crkvi, dok je ona bila prazna odnosno za vrijeme dok u crkvi nije vođen nikakav vjerski obred, već se nalazila nekolicina turista. Performans je trajao malo više od jedne minute, nakon čega su podnositeljice uhićene i odvedene iz crkve. Podnositeljice su na performans pozvale i predstavnike medija. Performans je snimljen, te je snimka bila stavljena na YouTube kanal.
Pred domaćim tijelima protiv podnositeljica je pokrenut postupak zbog „huliganizma motiviranog religijskom mržnjom“ te im je određen višemjesečni pritvor prije nego što su osuđene za predmetno djelo. Domaći sud odlučio je da je djelovanje grupe „Pussy Riot“ bilo uvredljivo, referirajući se na njihovu šarenu odjeću te šarena pokrivala za lice i glavu, mahanje rukama i nogama tijekom izvođenja pjesama te za uvredljiv jezik u pjesmama. Domaći sud odbio je prigovore podnositeljica da su njihovi performansi bili politički motivirani, a ne motivirani religijskim uvjerenjima. Podnositeljice su proglašene krivima za „huliganizam motiviran religijskom mržnjom i neprijateljstvo“ te osuđene na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jedanaest mjeseci. Sve žalbe podnositeljica na svim razinama su odbijene. Podnositeljice su odslužile sedam odnosno devet mjeseci zatvora prije nego im je kazna ukinuta.
Podnositeljice su podnijele zahtjev Europskom sudu za ljudska prava (u nastavku: Sud) tvrdeći da im je zbog ove osude domaćeg suda te nametnute zatvorske kazne povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja iz članka 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u nastavku: Konvencija). Zahtjevu podnositeljica pridružile su se brojne nevladine organizacije kao što su Human Rights Watch, Amnesty International, Alliance Defending Freedom i slični, koji su u postupku sudjelovali kao treća strana.
Odlučujući o ovom predmetu Sud je ponovio da članak 10. Konvencije štiti slobodu artističkog izražavanja te pruža mogućnost sudjelovanja u javnim debatama i izmjenama mišljenja koja se odnose na kulturne, političke, socijalne informacije i ideje svih vrsta. Sud smatra da je zaštita onih koji javno iznose stajališta te stvaraju i izvode kulturna djela esencijalna za demokratsko društvo u cjelini. Sud je nadalje iznio stajalište da rad umjetnika, osim što može biti predstavljen putem medija, može biti predstavljen i kroz različite performanse. Sud je već ranije, primjerice, izlaganje prljavog rublja ispred mađarskog parlamenta uz natpis „Prljavo rublje nacije“ okarakterizirao kao zaštićeno političko izražavanje (vidi predmet Tatár i Fáber protiv Mađarske, brojevi 26005/08 26160/08, presuda od 12. lipnja 2002.). Također, polijevanje boje na kip Ataturka Sud je smatrao izrazom protesta i političke kritike prema vladajućem režimu (vidi predmet Murat Vural protiv Turske, broj 9540/07, presuda od 21. listopada 2014.).
Primjenjujući navedena načela na činjenice ovog predmeta Sud je naveo: „U ovom predmetu, podnositeljice, pripadnice punk benda, pokušale su izvesti svoju pjesmu „Punk molitva – Djevice Marijo odvedi Putina“ u moskovskoj katedrali kao odgovor na trenutne političke procese u Rusiji. Pozvale su novinare i predstavnike medija na taj performans kako bi dobile publicitet. Za Sud, taj je čin, koji podnositeljice opisuju kao 'performans' predstavljao mješavinu čina i verbalnog izričaja u formi artističke i političke ekspresije koju štiti čl. 10 Konvencije.“ (vidi §§ 205-206 presude Mariya Alekhina i drugi protiv Rusije).
Nadalje, Sud je smatrao da se Rusija, provođenjem kaznenog postupka protiv podnositeljica u kojem su one osuđene na zatvorsku kaznu, umiješala u pravo podnositeljica na slobodu izražavanja. Sud je naveo da može prihvatiti da je to miješanje imalo legitiman cilj koji se ogledao u pravu drugih na zaštitu vjerskih osjećaja, s obzirom na to da se nastup podnositeljica dogodio u katedrali, međutim, sam legitiman cilj nije dovoljan da bi se opravdalo miješanje države u pravo iz članka 10. Konvencije. Sud dalje mora ispitati je li miješanje bilo zakonito i je li bilo nužno u demokratskom društvu.
Odlučujući o ove dvije stvari, Sud je naglasio da je nastup podnositeljica potaknuo javnu raspravu o političkoj situaciji u Rusiji, posebice o političkoj moći predsjednika i parlamenta. Prema dosadašnjoj praksi Suda, miješanje države u izražavanje koje je imalo za cilj poticanje rasprave o pitanjima od javnog interesa mora biti opravdano vrlo jakim razlozima. Sud je prihvatio činjenicu da su članice Pussy Riota svoj performans izvele u katedrali, te da su stoga povrijedile ili narušile svetost tog mjesta koji je za vjernike od velikog značaja, te da su stoga morale biti sankcionirane na neki način. Sud, međutim, nije prihvatio činjenicu da su podnositeljice bile sankcionirane u kaznenom postupku te osuđene na godinu i jedanaest mjeseci zatvora. Sud je istaknuo da „podnositeljice nisu prekinule niti jedan religiozni obred, nisu uzrokovale ili dovele u opasnost ozljeđivanje osoba koje su se nalazile unutar katedrale, niti su nanijele bilo kakvu štetu prostorijama katedrale. U tim okolnostima Sud smatra da je kazna koja je nametnuta podnositeljicama bila vrlo ozbiljna i teška s obzirom na njihove postupke.“ (vidi §§ 215 presude Mariya Alekhina i drugi protiv Rusije).
Slijedom svega navedenog, Sud je utvrdio da je došlo do povrede prava podnositeljica na slobodu izražavanja iz članka 10. Konvencije, te da miješanje države u tu slobodu nije imalo dovoljnog opravdanja i nije bilo proporcionalno.
Sud je ovom odlukom potvrdio već prije doneseno stajalište da onaj govor koji je provokativan pa čak i šokantan, ali ima koji za cilj poticanje javne rasprave u društvu o pitanjima koja su od javnog interesa te pitanjima koja predstavljaju temelj demokratskog društva (kao što su pitanja ljudskih prava, zaštite prava manjina i ranjivih skupina, pitanja pravnog i društvenog položaja žena, itd.) uživa zaštitu članka 10. Konvencije. Takav govor posebno je zaštićen kada je iznesen u okviru kulturnog djelovanja.
Ova presuda još nije konačna s obzirom na to da je Rusija podnijela zahtjev za preispitivanjem presude (referral request) pred Velikim vijećem Suda.
Nikolina Katić, pomoćnica zastupnice RH pred Europskim sudom za ljudska prava
