Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, sastav ostavine ili predmet zapisa.
Ostavinski postupak je izvanparnični postupak koji se u prvom stupnju provodi pred općinskim sudom odnosno pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda. Pokreće se po službenoj dužnosti kad sud primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih, odnosno s njima izjednačenu ispravu.
U ostavinskom postupku utvrđuje se:
- tko su ostaviteljevi nasljednici (zakonski i/ili oporučni),
- što čini ostaviteljevu imovinu,
- koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama (nalog, raspolaganje u dopuštene svrhe i osnivanje zaklade – članci 45.-47. Zakona o nasljeđivanju, NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 – u nastavku: ZN).
Ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, ostavinski sud će prekinuti postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom.
Do prekida ostavinskog postupka osobito će doći u slučajevima ako su sporne činjenice iz stavka 2. članka 222. ZN-a. To su činjenice:
a) o kojima ovisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavitelja na temelju kojeg se po zakonu nasljeđuje
b) o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio
c) o kojima ovisi opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost
d) o tome je li se neka osoba odrekla nasljedstva.
Međutim, ako u navedenim slučajevima ne postoji spor o činjenicama, već se stranke spore o primjeni prava, tada ostavinski sud neće prekidati postupak niti upućivati stranke na parnicu, nego će raspraviti pravna pitanja u ostavinskom postupku.
Primjerice, kada je među strankama nesporno što je nasljednik, koji traži nužni dio, primio od ostavitelja za njegova života i što predstavlja ostavinsku imovinu, sud nije ovlašten prekinuti ostavinski postupak i uputiti nasljednika na parnicu:
„… samo ako je među strankama sporna vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava nužni dio i eventualno vrijednost darova koje je ostavitelj učinio nužnom nasljedniku treba prekinuti ostavinski postupak i stranke uputiti na parnicu u smislu odredbe čl. 222. st. 1. i st. 2. toč. 2. ZN-a, jer su u tom slučaju sporne činjenice od kojih zavisi pravo na nužni dio i uračunavanje u nužni dio“ - Županijski sud u Varaždinu, broj: Gž 938/2017-6 od 11. lipnja 2018.
Ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi valjanost ili sadržaj oporuke, tada dolazi do prekida postupka i upućivanja na parnicu, s time da do prekida ostavinskog postupka dolazi tek nakon što svi zakonski nasljednici budu upoznati sa sadržajem oporuke i izjasne se priznaju li oporuku ili, uz navođenje razloga, oporuku osporavaju:
„… prvostupanjski će sud ponovno zakazati ostavinsku raspravu na kojoj će utvrditi potpuno rodoslovlje te sve potencijalne zakonske nasljednike upoznati sa sadržajem usmene oporuke ostavitelja te će ovisno o utvrđenom, ukoliko među nasljednicima budu sporne činjenice o kojima ovisi valjanost oporuke ostavitelja, prekinuti ostavinski postupak time da se obzirom na presumpciju da je oporuka valjana sve dok se ne dokaže suprotno na parnicu upućuju zakonski nasljednici koji osporavaju oporuku, a ne oporučni nasljednici. Sudu se ujedno skreće pozornost da osporavanje oporuke bez navođenja razloga osporavanja samo za sebe ne znači da postoje razlozi za prekid ostavinskog postupka i upućivanja na parnicu u smislu odredbe čl. 222. st. 1. ZN-a.“ - Županijski sud u Varaždinu, broj: Gž-363/15-2 od 6. ožujka 2017.
Sud neće prekinuti ostavinski postupak ni kada su sporne činjenice o kojima ovisi neko pravo stranaka ako je riječ o činjenicama čije postojanje zakon pretpostavlja, ako je riječ o činjenicama koje su općepoznate, te ako su sporne činjenice koje sud može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava. U tim slučajevima sud će donijeti rješenje o nasljeđivanju i to na temelju pretpostavke o postojanju tih činjenica odnosno na temelju pretpostavke o istinitosti sadržaja tih činjenica. Ako netko tvrdi suprotno, morat će to dokazati u parnici odnosno u upravnom postupku.
Kad ostavinski postupak provodi javni bilježnik u svojstvu povjerenika suda, tada će u slučaju spora o činjenicama, spora o pravu na zapis ili spora o sastavu ostavine, vratiti spis nadležnom sudu jer javni bilježnik ne upućuje stranke na parnicu. U javnobilježničkom spisu zadržava se prijepis spisa:
„… javni bilježnik na ostavinskom ročištu od 04. veljače 2014.g. (list 13 spisa) pogrešno donio rješenje o prekidu toga postupka iza pok. ostavitelja, u kojem stoji da se predmet dostavlja u skladu sa čl. 222. st. 2 toč. 1 ZN-a prvostupanjskom sudu. Takvo rješenje protivno je, prije svega, ovlastima i dužnostima javnog bilježnika, kao povjerenika suda u ostavinskom postupku propisanih čl. 244. ZN-a, čijim stavkom II. je izričito propisano da će u slučajevima iz čl. 222., 223. i 224. toga Zakona javni bilježnik vratiti spis nadležnom sudu. To znači da u slučaju spora između nasljednika koji su propisani odredbama čl. 222. do 224. ZN-a javni bilježnik ne donosi odluku, već samo vraća spis nadležnom sudu. Naime, u protivnom bi i javni bilježnik kao povjerenik suda i sud donosio istovjetnu odluku - rješenje o prekidu, a što bi predstavljalo moguće i presuđenu stvar.“ - Županijski sud u Varaždinu, broj Gž-5790/14-2 od 4. prosinca 2014.
Sud upućuje na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim (iznimke su propisane u članku 222. stavku 4. i članku 224. stavku 2. Zakona o nasljeđivanju). Ako sud prekine postupak, odredit će rok koji ne može biti dulji od 30 dana, u kojem upućena stranka treba pokrenuti parnicu ili upravni postupak, te o pokretanju obavijestiti ostavinski sud.
Pokrene li stranka parnicu ili upravni postupak u tom određenom roku, prekid postupka traje dok parnica ili upravni postupak ne bude pravomoćno završen. Ako, pak, stranka ne postupi po rješenju suda u određenom roku, prekinuti ostavinski postupak nastavlja se i dovršava bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka bila upućena na parnicu ili upravni postupak. Međutim, iako se ostavinski postupak nastavlja i dovršava, stranka koja je upućena na parnicu ili upravni postupak i dalje može svoja prava ostvarivati u postupku na koji je upućena.
Bez obzira je li sud nastavio i dovršio postupak u slučaju u kojem je stranka propustila postupati u određenom roku te bez obzira na zahtjeve stranke glede kojih je upućena na parnicu ili upravni postupak, kao i ako je o ostavini sud raspravio, a trebao je stanku uputiti na parnicu ili upravni postupak, pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprječava stranke da o tom zahtjevu pokrenu parnicu ili upravni postupak.
Marina Turković
