Ova definicija psihoterapije propisana je Konačnim prijedlogom Zakona o djelatnosti psihoterapije koji prvi puta u Republici Hrvatskoj regulira tu materiju. Zakon je donesen na 8. sjednici Hrvatskog sabora, 6. srpnja 2018.
Česta predrasuda u društvu je da su pojmovi psihijatar, psiholog i psihoterapeut sinonimi. Miješaju se i pojmovi psihoterapije, savjetovanja i coachinga. Temeljna razlika je u tome što psihijatri i psiholozi imaju različito obrazovanje i različite profesionalne uloge iako im je zajedničko da pripadaju pomagačkim profesijama.
U Republici Hrvatskoj, psiholozi su stručnjaci koji su završili studij psihologije, dok su psihijatri stručnjaci koji su završili studije medicine, a potom specijalizaciju iz psihijatrije. Dakle, psihijatri su liječnici, dok psiholozi to nisu. Psihijatri rade u medicinskim ustanovama, prikupljaju anamneze, postavljaju dijagnoze, liječe bolesti i pripisuju lijekove. U svom radu psiholozi ne postavljaju medicinske dijagnoze i ne pripisuju lijekove, već se isključivo bave provođenjem psiholoških tretmana što uključuje razgovor s korisnicima, psihološko testiranje, psihološko savjetovanje, radionice i primjenu različitih psiholoških tehnika. Psihoterapeuti mogu biti psihijatri, psiholozi, ali i stručnjaci drugih profesija koji su završili neku od priznatih specijalističkih edukacija za određenu vrstu psihoterapije, primjerice Kognitivno-bihevioralna terapija, Gestalt terapija, Realitetna terapija, Transakcijska analiza i sl.
Treba razlikovati i pojmove coachinga, psihoterapije i savjetovanja. Coaching je vid osobnog treninga, privremenog profesionalnog odnosa u kojemu se korisniku pomaže u postizanju izvrsnih rezultata u njegovoj karijeri, organizaciji i životu. Psihoterapija, čija je definicija predstavljena u uvodu ovog članka, može biti provođena psihoterapijom u užem smislu koja podrazumijeva uspostavljanje terapijskog odnosa s ciljem postizanja pozitivnih promjena u smislu mijenjanja obrasca ponašanja i reagiranja uspostavljajući vezu s nesvjesnim motivima, mislima i osjećajima ili pak savjetovanjem koje podrazumijeva uspostavljanje terapijskog odnosa koji ima za cilj proradu aktualnih poteškoća s ciljem pronalaženja najboljeg rješenja u skladu s potrebama osobe u savjetovanju, a pri tome se ne radi na proradi nesvjesnih motivacija aktualnih emocionalnih poteškoća. Treba naglasiti da su psihoterapija i savjetovanje, u kontekstu novog Zakona, usluge koje se pružaju kao gospodarska djelatnost izvan zdravstvenog sustava čiju minimalnu cijenu propisuje Hrvatska komora psihoterapeuta.
Prema novom Zakonu, osoba mora ispunjavati niz uvjeta da bi se mogla baviti djelatnošću psihoterapije: završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij u području medicine, psihologije, socijalnog rada i edukacijske rehabilitacije, socijalne pedagogije i logopedije u Republici Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi članici Europske unije odnosno u nekoj trećoj državi ako mu je inozemna stručna kvalifikacija priznata u Republici Hrvatskoj; završen stručni dio izobrazbe iz psihoterapije u trajanju od najmanje četiri godine u nekom od psihoterapijskih pravaca koje priznaje Europska asocijacija za psihoterapiju, a koji su odobreni od Krovne međunarodne udruge za određeni psihoterapijski pravac; državljanstvo Republike Hrvatske odnosno države potpisnice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije ili državljanstvo treće države; znanje hrvatskog jezika u govoru i pismu; upis u Imenik Komore i odobrenje za samostalan rad (dopusnica). Za obavljanje djelatnosti savjetovanja osoba mora imati završen stručni dio izobrazbe iz psihoterapije u trajanju od najmanje tri godine u nekom od psihoterapijskih pravaca; imati završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij u nekom drugom području i završen studij propedeutike psihoterapije; državljanstvo, znanje jezika; mora biti upisana u Imenik Komore i imati dopusnicu za rad.
U odnosu na prvobitni Prijedlog Zakona, u Konačni prijedlog Zakona uvrštene su dodatne odredbe o uvjetima koje moraju zadovoljavati psihoterapeuti odnosno savjetodavni terapeuti koji rade s djecom i adolescentima. Ti uvjeti uključuju: posebno dodatno obrazovanje o primjeni odgovarajućih terapijskih tehnika u zavisnosti od faze razvoja djeteta i djetetovih problema kao i odnosa s roditeljima i okolinom; obavljanje djelatnosti isključivo na temelju prethodno prikupljene liječničke dijagnostičke dokumentacije i postavljene indikacije za provođenje tretmana te zabranu obavljanja djelatnosti psihoterapije osobe koja je pravomoćno osuđena za kaznena djela protiv spolne slobode i kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.
U Konačnom prijedlogu Zakona o djelatnosti psihoterapije brisan je članak 8. stavak 1. izvornog Prijedloga Zakona koji je propisivao da psihoterapeut i savjetodavni terapeut mogu obavljati samo jednu privatnu psihoterapijsku praksu. Naime, ova odredba bila je ograničavajuća u odnosu na pravo poslovnog nastana, slobodu prekograničnog pružanja usluga, te je kao takva bila suprotna Direktivi 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006.) koja se ovim Zakonom prenosi u pravni poredak Republike Hrvatske. Također, u Konačnom prijedlogu Zakona dodana je odredba koja Hrvatskoj komori psihoterapeuta omogućuje ukidanje dopusnice za rad psihoterapeutu i savjetodavnom terapeutu ako se trajno ne usavršava odnosno ako ne ostvari dovoljan broj bodova u sustavu stručnog usavršavanja kako je propisano člankom 15. Zakona.
Prihvaćena je primjedba Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku kojom je uočeno da je člankom 32. bilo propisano da o stručnom radu stručnjaka, odnosno psihoterapeuta ili savjetodavnog terapeuta, odlučuje Izvršni odbor Hrvatske komore psihoterapeuta, smatrajući to nelogičnim zbog toga što izvršni odbor čine zaposlenici Komore (zamjenik, tajnik, blagajnik, referent) koji za to nisu stručno osposobljeni. Zaključno, o dijelovima Konačnog prijedloga Zakona o djelatnosti psihoterapije koji je ostao neizmijenjen već smo pisali u članku Prijedlog novog Zakona o djelatnosti psihoterapije.
Željko Čižmek, mag. act. soc.
