Prema Zakonu o minimalnoj plaći:
- minimalna plaća, kao i do sada, definirana je kao najniži mjesečni iznos bruto plaće koji radniku pripada za rad u punom radnom vremenu
- no, bitna je novina da prema novom uređenju u iznos minimalne plaće ne ulaze povećanja plaće koja radniku pripadaju za prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (na koja povećanja plaće radnik inače ima pravo na temelju članka 94. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14 i 127/17)
- minimalna plaća radnika koji radi u nepunom radnom vremenu utvrđuje se i isplaćuje razmjerno ugovorenom radnom vremenu
- za radnika kojemu je prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu ugovorena, utvrđena ili propisana plaća za mjesec dana rada u iznosu minimalne plaće ili do visine minimalne plaće, mjesečna osnovica za obračun doprinosa na osnovicu prema plaći, utvrđena prema propisima kojima su uređeni doprinosi za obvezna osiguranja, umanjuje se za 50% iznosa minimalne plaće ili razmjernog dijela minimalne plaće koja je propisana za mjesec osiguranja za koji se obavlja obračun. To pravo ostvaruje radnik koji je u razdoblju od dvanaest mjeseci uzastopno prije početka umanjenja osnovice imao ugovorenu, utvrđenu ili propisanu minimalnu plaću ili do visine minimalne plaće. Nadalje, pravo na umanjenje osnovice ostvaruje se do ugovaranja, utvrđivanja ili propisivanja plaće koja je viša od iznosa minimalne plaće, a ponovno stjecanje prava na sniženu osnovicu za obračun doprinosa počinje nakon što ponovno, barem dvanaest mjeseci uzastopno ima ugovorenu, utvrđenu ili propisanu minimalnu plaću ili plaću do visine minimalne plaće. Treba naglasiti da opisano pravo na umanjenje osnovice za doprinose za obvezna osiguranja nema radnik koji je istodobno kod poslodavca član uprave trgovačkog društva ili izvršni direktor trgovačkog društva ili upravitelj zadruge, odnosno ne odnosi se na povećanja plaće koja radniku pripadaju za prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ostala uvećanja plaće za mjesec dana rada te ostale primitke koji se isplaćuju uz plaću.
Izmjene Zakona propisale su i prijelazni režim. Člankom 2. izmjena Zakona o minimalnoj plaći propisano je da se svim radnicima, koji su u mjesecu prosincu 2017. godine prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu imali ugovorenu, utvrđenu ili propisanu plaću do iznosa minimalne plaće ili u iznosu minimalne plaće, a koji i nadalje, u 2018. godini imaju ugovorenu, utvrđenu ili propisanu plaću do iznosa minimalne plaće ili u iznosu minimalne plaće, mjesečna osnovica za obračun doprinosa na osnovicu prema plaći, utvrđena prema propisima kojima su uređeni doprinosi za obvezna osiguranja, umanjuje za 50% iznosa minimalne plaće ili razmjernog dijela minimalne plaće koja je propisana za mjesec osiguranja za koji se obavlja obračun, i to do trenutka ugovaranja, utvrđivanja ili propisivanja plaće koja je viša od iznosa minimalne plaće.
U praksi su se već pojavile određene dvojbe u primjeni izmijenjenog Zakona o minimalnoj plaći koje se odnose na način obračuna minimalne plaće u slučaju ako radnik u određenom mjesecu ostvari veći varijabilni dio plaće, pa plaća ukupno prijeđe iznos ugovorene minimalne plaće (dakle, sporno je koji su sve sastavni dijelovi plaće koja bi se mogla smatrati ugovorenom ili propisanom plaćom). Spornom se pokazala i primjena odredbe o prijelaznom režimu, a postoji dvojba i o tome primjenjuje li se umanjenje od 50% i na naknade za bolovanje.
O tim je pitanjima Ministarstva rada i mirovinskoga sustava (KLASA: 110-01/18-01/18 URBROJ: 524-03-01/1-18-2 od 14. veljače 2018.) dalo mišljenjekoje donosimo u cijelosti:
"Ovim Zakonom taksativno je nabrojano koja povećanja plaće ne ulaze u iznos minimalne plate. To su povećanja za prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.
Budući da je institut minimalne place socijalno zaštitni instrument, na ovako regulirani način se dopunom zakonske odredbe kojom se definira minimalna plaća nastojalo zaštititi radnike koji ostvaruju plaću, koja je kao takva ugovorena niže od zakonskog minimuma, od rizika da zaista i ostvare pravo na povećanja koja im se jamči za prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.
Također, skrećemo pažnju na odredbu Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17) koji, kao opći propis kojim se u Republici Hrvatskoj uređuju radni odnosi, odredbom članka 91. stavak 3. propisuje što se smatra plaćom, pa se tako pod istom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.
Slijedom navedenog, mišljenja smo da ugovorenu, utvrđenu ili propisanu plaću, kao cjelinu predstavlja ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili posebnim propisom predviđeni zbroj fiksnog dijela (osnovne/minimalne) plaće i varijabilnog dijela (dodatnih davanja kao što su primjerice: uvećanja na ime prekovremenog rada, noćnog rada, rada nedjeljom ili blagdanom, uvećanja za tzv. minuli rad, uvećanja na ime otežanih uvjeta rada, uvećanja za uspješnost na radu, stimulacije, dodatak za ostvareni učinak i slično).
Nadalje, Zakon o izmjeni Zakona o minimalnoj plaći regulira pravo na umanjenje osnovice za obračun doprinosa na osnovicu za 50% prema plaćama radnika koje su, prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu, ugovorene u visini iznosa minimalne plaće.
Stoga, ako je ugovorena minimalna plaća, a isplaćuju se i ostali primici povrh te plaće temeljem prethodno spomenutih osnova i to isključivo predviđenih odredbom članka 2. stavak 2. Zakona o minimalnoj plaći (prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi) razlika od iznosa minimalne plaće do stvarne isplate podliježe obvezi doprinosa u punom iznosu kako je propisano odredbama Zakona o doprinosima, tj. prema dijelu plaće koja ne ulazi u iznos minimalne plate utvrđivat će se obveza doprinosa prema punoj osnovici.
Ovdje je potrebno napomenuti da se prema iznosu naknade plaće za bolovanje na teret poslodavca, kao prava iz zdravstvenog osiguranja, ne primjenjuju odredbe o umanjenju osnovice za obračun doprinosa na osnovicu.
U odnosu na nedoumice oko mogućeg „dvostrukog normiranja“ temeljem odredbe članka 1. Zakona o izmjeni Zakona o minimalnoj plaći kojim se mijenja članak 2. Zakona o minimalnoj plaći (stavci 4. i 5.), te sadržaja članka 2. kao prijelazne odredbe novoga Zakona, očitujemo se kako slijedi.
Odredbama članka 2. stavcima 4. i 5. Zakona o minimalnoj plaći utvrđeno je da se mjesečna osnovica za obračun doprinosa na osnovicu prema plaći umanjuje za 50% za radnike koji su prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovora ili posebnom propisu imali ugovorenu, utvrđenu ili propisanu plaću za mjesec dana rada u iznosu minimalne plaće ili do visine minimalne plaće, te da se takvo pravo ostvaruje tek ukoliko su ti radnici u razdoblju od 12 mjeseci uzastopno prije početka umanjenja osnovice imali ugovorenu, utvrđenu ili propisanu minimalnu plaću ili do visine minimalne plaće.
Uzimajući u obzir da je ovaj Zakon stupio na snagu 1. siječnja 2018. godine, te da slijedom gore navedenog novi korisnici propisanu olakšicu mogu koristiti najranije od siječnja 2019. godine, prijelazna odredba članka 2. Zakona o izmjeni Zakona o minimalnoj plaći regulira status zatečenih radnika u vrijeme stupanja na snagu toga Zakona.
Dakle, na zatečene radnike koji su u prosincu 2017. godine imali ugovorenu minimalnu plaću ili do iznosa minimalne plaće koja je propisana za 2018. godinu te koji i nastavno u 2018. godini imaju ugovorenu minimalnu plaću, ne odnosi se odredba o razdoblju od dvanaest uzastopnih mjeseci.
Podsjećamo da ugovorenu minimalnu plaću za prosinac 2017. godine predstavlja iznos koji je utvrđen Uredbom o visini minimalne plaće za 2017. godinu, dakle bruto iznos od 3.276,00 kuna, a ugovorenu minimalnu plaću u 2018. godini iznos koji je utvrđen Uredbom o visini minimalne plaće za 2018. godinu, dakle bruto iznos od 3.439,80 kuna."
