Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, u nastavku: ZKP/08) donesen je 2008., a pojedine njegove odredbe stupile su na snagu u dva navrata: 1. siječnja 2009. i 1. srpnja 2009., dok je ZKP/08 u cjelini stupio na snagu 1. rujna 2011., izuzev odredbi o Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske. ZKP/08 od dana donošenja je izmijenjen i dopunjen šest puta, dok je VII. Novela (Narodne novine, broj 70/17 od 19. srpnja 2017.) izmjenama i dopunama uskladila domaće kazneno zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije.
Žrtva kao živi oštećenik, odnosno oštećena fizička osoba, uz vrlo važnu izmjenu koja je propisala mogućnost uporabe, kao valjanog dokaza, snimke ispitivanja osumnjičenika od strane policije, u fokusu je izmjena VII. Novele ZKP/08.
U odnosu na status i prava žrtve uređena VII. Novelom, mjerodavna je Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (u nastavku: Direktiva), koja je transponirana u ZKP/08 radi uspostave minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te kodificiranje niza odredbi kojima se uređuju prava žrtve i visok stupanj njihove zaštite. Implementacija navedene pravne stečevine Europske unije donijela je izmjene ZKP/08 u odredbama Glave V. te je izmijenila definiciju žrtve.
U skladu s člankom 2. stavkom 1. točke (a) Direktive izmijenjen je članak 202. stavak 11. ZKP/08 prema kojem je žrtva kaznenog djela fizička osoba koja je pretrpjela fizičke i duševne posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda koji su izravna posljedica kaznenog djela. Time je nova definicija uvela pojam tzv. „izravne žrtve“. Propisano je i da se žrtvom smatraju i bračni i izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner te potomak, a ako njih nema, predak, brat i sestra one osobe čija je smrt izravno prouzročena kaznenim djelom, te osoba koju je ona na temelju zakona bila dužna uzdržavati, što opisuje pojam tzv. „posredne žrtve“. Upravo je normiranje i razlikovanje „izravne“ i „posredne“ žrtve kaznenog djela jedan od zahtjeva koje je postavila Direktiva, a u cilju jasnijeg razumijevanja obje žrtve u sudskoj praksi, osobito u slučajevima kada se, primjerice, radi o obitelji izravne žrtve koja je također teško pogođena posljedicama kaznenog djela počinjenog na štetu žrtve.
Kao logična posljedica nove definicije žrtve, VII. Novela je izmjenom članka 202. stavka 12. ZKP/08 definirala pojam oštećenika na način da je on žrtva kaznenog djela, ali i pravna osoba na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno i koje sudjeluju u kaznenom postupku u svojstvu oštećenika.
Uvažavajući temeljno razlikovanje pojma žrtve i oštećenika, a posebice novu definiciju oštećenika prema kojoj je oštećenik ne samo žrtva kaznenog djela, već i pravna osoba na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno, propisana su prava žrtve iz "općeg" kataloga koja pripadaju i pravnoj osobi na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno. Budući da je prema VII. Noveli ZKP/08 žrtva samo fizička osoba, dio kataloških prava koja po naravi stvari i svom sadržaju mogu ostvarivati samo fizičke osobe, ne odnosi se i na pravne osobe na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno. Tako pravnoj osobi na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno pripada samo pravo podnijeti prijedlog za progon i privatnu tužbu, pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik, pravo biti obaviještena o odbacivanju kaznene prijave i odustajanju državnog odvjetnika od kaznenog progona, pravo preuzeti kazneni progon umjesto državnog odvjetnika, pravo na obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom prijave, pravo na podnošenje pritužbe višem državnom odvjetniku i pravo da na njezin zahtjev bude obaviještena o svakoj odluci kojom se pravomoćno okončava kazneni postupak. Općom normom propisano je da se odredbe kojima se uređuje ostvarivanje navedenih prava od strane žrtve kaznenog djela na odgovarajući način primjenjuju i na pravnu osobu na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno, o čemu će državna tijela voditi računa prilikom njihove primjene u konkretnim slučajevima u praksi.
Aktivitet oštećenika izražava se kroz korištenje djelatnih procesnih prava koja propisuju odredbe ZKP/08, a to su primjerice neposredno sudjelovanje na raspravi i tijekom dokaznog postupka, preuzimanje kaznenog progona u svojstvu supsidijarnog tužitelja, pravo na postavljanje imovinskopravnog zahtjeva i dr. Pri tome valja naglasiti da sama žrtva, koja može biti isključivo fizička osoba, ima pravo odlučiti da aktivno ne sudjeluje u kaznenom postupku, imajući u vidu svoj specifičan i često osjetljiv položaj. Navedenim razlikovnim definiranjem pojma žrtve i oštećenika u sedmoj Noveli otklonjena je potreba za tumačenjem tih pojmova u (na tom području nekonzistentnoj) sudskoj praksi, što bi trebalo dovesti do njezinog izvjesnog ujednačenja u budućim kaznenim postupcima.
Takvo dosljedno zakonsko provođenje temeljnog razlikovanja pojmova žrtve i oštećenika nametnulo je obvezu daljnje razrade položaja, svojstva i prava koja pripadaju kako žrtvama kaznenih djela, tako i oštećenicima i oštećenicima kao tužiteljima.1 Sukladno zahtjevima Direktive propisan je tzv. „opći“ katalog prava žrtve kojim se dodatno proširuju njihova prava u odnosu na važeći katalog. Tako je Novelom predviđeno da žrtve kaznenih djela imaju pravo na pristup službama za potporu žrtvama kaznenih djela, zatim pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela. Žrtve, nadalje, imaju pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde te pravo na zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja u svojstvu svjedoka, gdje su na općenit i deklaratoran način naglašena spomenuta prava žrtve u općem katalogu prava, unatoč njihovoj razradi u nizu odredaba ZKP/08 kao npr. prilikom propisivanja posebnog načina ispitivanja svjedoka, isključenja javnosti s rasprave ili određivanja mjera opreza prema okrivljeniku u odnosu na osobu žrtve. Daljnja kataloška prava žrtve su pravo da bude ispitana bez neopravdane odgode nakon podnošenja kaznene prijave, te da se daljnja ispitivanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe kaznenog postupka.
Pravo koje je do VII. novele ZKP/08 i prema Zakonu o sudovima za mladež (Narodne novine br. 84/11, 143/12, 148/13 i 56/15) pripadalo samo djeci žrtvama kaznenih djela te žrtvama kaznenih djela protiv spolne slobode i kaznenog djela trgovanja ljudima, a radi se o pravu na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju radnji u kojima žrtva sudjeluje, u skladu s člankom 20. točkom c) i člankom 3. stavkom 3. Direktive prošireno je na sve žrtve kaznenih djela.
Prema načelnoj odredbi, medicinski zahvati na žrtvi poduzimaju se u najmanjoj mjeri i to samo ako su krajnje nužni za potrebe kaznenog postupka, što je kasnije razrađeno u pojedinim člancima ZKP/08 (čl. 326 . i 327. ZKP/08).
Sadržajno neizmijenjena ostala je odredba prema kojoj je propisano da žrtva ima pravo na obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njezine prijave i pravo na podnošenje pritužbe višem državnom odvjetniku. Vezano uz navedena prava, VII. Novela propisala je da žrtva ima pravo na vlastiti zahtjev, bez nepotrebne odgode, biti obaviještena o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora, bijegu okrivljenika ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora te mjerama koje su poduzete radi njezine zaštite (bijeg okrivljenika sukladno članku 202. stavku 4. ZKP/08 obuhvaća i bijeg osuđenika s izdržavanja kazne zatvora).
Načelnom odredbom propisano je i pravo žrtve na obavijest o svakoj odluci kojom se pravomoćno okončava kazneni postupak, na vlastiti zahtjev. Upućujućom normom na kraju je propisano da žrtve imaju i druga prava propisana ostalim zakonima, kao što je to već spomenuti Zakon o sudovima za mladež, Zakon o zaštiti svjedoka, Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela i drugima.
Pojedinačna procjena žrtve, koju je kao novi standard postavila Direktiva, unesena je VII. Novelom u cilju osiguranja individualnog pristupa nadležnih tijela u odnosu na svaku žrtvu s namjerom utvrđivanja postojanja eventualnog rizika od sekundarne i/ili ponovljene viktimizacije žrtve, kao i rizika od zastrašivanja žrtve i/ili odmazde okrivljenika tijekom kaznenog postupka. Direktivom su predložena dva koraka procjene: prvo bi se utvrdilo postoji li potreba za primjenom posebnih mjera zaštite u odnosu na žrtvu koja je subjekt procjene, u slučaju potvrdnog odgovora slijedi drugi korak, a to je odabir konkretnih mjera zaštite žrtve. Direktivom je istaknuto da se kod djece - žrtava kaznenih djela presumira potreba za primjenom posebnih mjera zaštite, u kojim se slučajevima procjena treba fokusirati na odabir mjera zaštite u konkretnom slučaju.
Primjer posebnih zaštitnih mjera je, primjerice, specifičan način ispitivanja žrtve i uporaba komunikacijskih tehnologija radi izbjegavanja vizualnog kontakta s počiniteljem, imenovanje opunomoćenika ili isključenje javnosti. S time u vezi, VII. Novelom su, uz već propisane „posebne“ kataloge prava za određene kategorije žrtava, propisana i dodatna prava djece - žrtava kaznenih djela, žrtava kaznenih djela protiv spolne slobode i žrtve trgovanja ljudima te žrtve s posebnim potrebama zaštite, uvažavajući posebno ranjiv položaj u kojem se nalaze te kategorije. Djeci žrtvama kaznenih djela i dalje je osiguran najviši stupanj zaštite prava s obzirom na to da je riječ o najosjetljivijoj kategoriji sudionika u kaznenim postupcima, dok je katalog prava žrtava kaznenih djela protiv spolne slobode i žrtava kaznenog djela trgovanja ljudima u bitnome istovjetan važećem katalogu iz ZKP/08 (članak 45. stavak 1. ZKP/08). VII. Novela propisala je katalog prava žrtava u odnosu na koje su utvrđene posebne potrebe zaštite sadržane u članku 43.a, koje su transponirane u ZKP/08 sukladno Direktivi.
Standard pojedinačne procjene žrtve sada je uređen na način da je propisana dužnost državnog tijela koje provodi ispitivanje žrtve (policija, državno odvjetništvo, sud) na prethodno provođenje pojedinačne procjene žrtve kako bi se odredio sadržaj i način provođenja ispitivanja. Imajući u vidu specifičnosti posebnih procjena žrtava, izvjesno je da će biti i slučajeva kada je nužan multidisciplinarni pristup, što za navedena državna tijela znači dodatni angažman prilikom suradnji s drugim stručnim tijelima, osobama (stručnjacima koji imaju potrebna predznanja iz područja viktimologije) ili ustanovama za pomoć i podršku žrtvama kaznenih djela, čije će neposredno involviranje u određenim slučajevima osigurati kvalitetan i sveobuhvatan način provođenja procjene individualnih potreba svake žrtve.
Budući da ostvarivanje prava žrtve nije opravdano vezati uz prethodno preuzimanje svojstva oštećenika, već ta prava pripadaju svakoj žrtvi neovisno o tome hoće li ona preuzeti aktivnu ulogu u postupku ili ne, VII. Novela jasno ukazuje da spomenuta prava nisu vezana uz formalni početak kaznenog postupka. Naime, dio kataloških prava oštećenik može ostvarivati i prije nego što je kazneni postupak započeo, primjerice, pravo na pristup službama za potporu žrtvama kaznenih djela, djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć ili pak pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde te druga prava žrtve, što je propisao članak 5. Novele, kojim je izmijenjen članak 43. ZKP/08 u stavku 1. točkama 1 - 7.
Propisivanje prava oštećenika, koji ne govori ili ne razumije jezik na kojem se vodi postupak, na prevođenje na jezik koji razumije onih podataka koji su bitni za ostvarivanje njegovih postupovnih prava, kao i pravo na usmeno prevođenje njegova saslušanja ili ispitivanja kao svjedoka te kada je prevođenje potrebno za aktivno sudjelovanje oštećenika na raspravi, jedan je od zahtjeva Direktive što je propisano člankom 15. VII. Novele, odnosno, uvođenjem članka 51.a u ZKP/08. Ta novota u primjeni i praksi zahtjeva osiguravanje dodatnih materijalnih sredstava za pružanje intelektualnih usluga tumačenja i prevođenja od strane sudskih tumača i službenih prevoditelja.
Prema VII. Noveli pravo žrtve na preuzimanje kaznenog progona nije ovisno o prethodnom preuzimanju uloge oštećenika tako da svaka žrtva, neovisno o tome sudjeluje li u postupku kao oštećenik ili ne, može preuzeti kazneni progon u slučajevima kada državni odvjetnik od njega odustane.2 Novelirani članak 43. stavak 7. ZKP/08 propisuje da dio prava žrtve, među kojima je i pravo na preuzimanje kaznenog progona, pripada i pravnoj osobi na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno, te da se odredbe ZKP/08 kojima se uređuje ostvarivanje navedenih prava od strane žrtve kaznenog djela na odgovarajući način primjenjuju i na pravnu osobu na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno.
Posljednja novota vezana uz prava žrtve prema sedmoj Noveli, sukladno Direktivi, jest pravo žrtve da joj se u pisanom obliku potvrdi da je podnijela kaznenu prijavu, pravo da kaznenu prijavu podnese na jeziku koji govori i razumije te pravo da joj se na njezin zahtjev navedena potvrda prevede na jezik koji razumije (članak 205. stavak 3. ZKP/08).
Prikazanim sadržajem i novotama koje je VII. Novela ZKP-a donijela u kazneno procesno zakonodavstvo ostvareni su standardi pojačane i transparentnije zaštite žrtava kaznenih djela, osobito onih najranjivijih kategorija. Žrtve su pritom stavljene u potreban fokus, dok su sporadične nejasnoće koje je prethodni zakonski tekst izazivao u praksi otklonjene.
Ivana Đuras, dipl. iur., samostalna ustavnosudska savjetnica
_____________________
^ 1 Tako su i prava iz članka 47. stavka 1. točki 10., 11. i 12. ZKP/08 prije sedme novele premještena su u „opći“ katalog prava svake žrtve uslijed dosljednog razlikovanja pojma žrtve i oštećenika, kako se njihovo ostvarivanje ne bi vezalo uz prethodno preuzimanje aktivne uloge u postupku u vidu sudjelovanja u postupku u svojstvu oštećenika.
^ 2 Sadržaj noveliranog članka 55. ZKP/08 u bitnome je podudaran prethodnom članku 55. ZKP/08, a njegova artikulacija usklađena je s novim definicijama žrtve i oštećenika kako ih propisuje članak 202. stavci 11. i 12. ZKP/08.
