Zakonom o porezu na dohodak propisana je porezna osnovica koja se za rezidente utvrđuje po načelu svjetskog dohotka, dok se za nerezidente utvrđuje prema načelu tuzemnog dohotka. U odnosu na stari Zakon o porezu na dohodak (NN 177/04), u članku 6. Zakona definirano je da se rezidentima oporezuje ukupni dohodak koji ostvare u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a nerezidentima dohodak ostvaren u tuzemstvu (načelo tuzemnog dohotka).
Člankom 48. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se porez na dohodak, za koji se podnosi godišnja porezna prijava, obračunava godišnje i to na poreznu osnovicu utvrđenu prema članku 18., a od utvrđenoga godišnjeg poreza odbijaju se iznosi plaćenog predujma poreza po svim iskazanim dohocima te se utvrđuje razlika za uplatu ili povrat poreza. Obveza poreza na dohodak utvrđuje se poreznim rješenjem koje po obliku i sadržaju mora odgovarati članku 98. Općeg poreznog zakona (NN 115/16). Porezna uprava obvezna je donijeti privremeno porezno rješenje, sukladno članku 54. Zakona o porezu na dohodak, ako se rješenje o utvrđivanju poreza donosi na temelju evidencija i podataka kojima raspolaže, odnosno podataka iskazanih u poreznoj prijavi poreznog obveznika, a porezno tijelo nije prethodno provelo postupak provjere činjenica bitnih za donošenje toga rješenja.
Opći porezni zakon, u članku 74. stavku 1., općenito propisuje da se porezna prijava podnosi na obrascu, te da se oblik i sadržaj obrasca porezne prijave utvrđuje posebnim zakonom ili provedbenim propisom donesenim na temelju zakona. Tako se godišnja porezna prijava poreza na dohodak podnosi na Obrascu DOH, čiji je sadržaj propisan člankom 62. Pravilnika o porezu na dohodak.
Obvezno podnošenje godišnje porezne prijave
Zakonom o porezu na dohodak propisani su slučajevi kada porezni obveznik obvezno podnosi godišnju poreznu prijavu u kojoj je obvezan iskazati sve ostvarene oporezive dohotke, pa tako godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi porezni obveznik ako u poreznom razdoblju ostvari:
1. dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 29. toga Zakona i djelatnosti po osnovi kojih se dohodak utvrđuje i oporezuje kao dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 30.-35. toga Zakona i/ili,
2. dohodak od nesamostalnog rada koji, prema posebnom zakonu, ostvari kao član posade broda u međunarodnoj plovidbi.
Također, godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi i porezni obveznik ako je Porezna uprava zatražila naknadno plaćanje poreza na dohodak.
Navedeni obveznici poreza na dohodak dužni su nakon isteka poreznog razdoblja (kalendarske godine) podnijeti godišnju poreznu prijavu propisanog oblika i sadržaja, a rok za podnošenje godišnje porezne prijave je do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu.
Obveznicima poreza na dohodak koji su obvezni podnijeti godišnju poreznu prijavu, a ne podnesu je ili ako su podaci iz godišnje porezne prijave netočni ili nepotpuni, porez na dohodak utvrđuje se procjenom.
Utvrđivanje činjenica u poreznom postupku oporezivanja porezom na dohodak
Bitno je naglasiti da odredbe članka 74. Općeg poreznog zakona propisuju da podaci u poreznoj prijavi moraju biti točni i istiniti, nadalje, da se poreznoj prijavi mora priložiti dokumentacija u skladu s poreznim propisima, te da onaj tko raspolaže dokumentacijom iz stavka 3. toga članka, dužan ju je izdati poreznom obvezniku na njegov zahtjev.
Člankom 83. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da su porezni obveznici koji počinju obavljati samostalnu djelatnost iz članka 29. toga Zakona, porezni obveznici koji počinju davati u najam i zakup pokretnine, stvari i nekretnine i porezni obveznici koji počinju ostvarivati dohodak izravno iz inozemstva, dužni Poreznoj upravi prijaviti početak obavljanja djelatnosti, iznajmljivanja i ostvarivanja dohotka, u roku od 8 dana od dana početka obavljanja djelatnosti, odnosno od dana početka ostvarivanja dohotka.
Također je odredbama članka 68. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano da je porezni obveznik dužan prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje njegove porezne obveze, a naročito osnutak, premještaj i prestanak trgovačkog društva, radionice ili stalne poslovne jedinice ili početak obavljanja gospodarske djelatnosti, odnosno promjenu prebivališta ili uobičajenog boravišta, i druge činjenice čije je prijavljivanje propisano posebnim zakonom. Nadalje, člankom 69. istog Zakona propisano je da je porezni obveznik dužan tijekom poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze.
Porezni obveznik dužan je, prema članku 71. Općeg poreznog zakona, sudjelovati u postupku utvrđivanja činjeničnog stanja, u odnosu na njegovu oporezivu djelatnost i imovinu u inozemstvu, pružanjem potrebnih dokaza, uz korištenje svih pravnih i stvarnih mogućnosti koje mu stoje na raspolaganju i razjašnjavanjem svih nejasnih pitanja.
Također, porezno tijelo može pozvati poreznog obveznika u službene prostorije radi pojašnjenja sadržaja porezne prijave koju je podnio ili koju je bio dužan podnijeti, što propisuje članak 78. Općeg poreznog zakona, s time da neodazivanje pozivu ima za posljedicu prekršajnu sankciju.
Nadalje, člankom 79. stavak 1. Općeg poreznog zakona propisano je da su porezni obveznik i druge osobe koje raspolažu podacima bitnima za oporezivanje ili vode vlasničke pozicije vrijednosnih papira, te upisnike o imovini i pravima poreznih obveznika dužni, na zahtjev poreznog tijela, dostaviti podatke potrebne za utvrđivanje porezne obveze, provedbu ovrhe i mjera osiguranja. Na temelju stavka 4. istog članka OPZ-a porezno tijelo može zatražiti usmeno davanje obavijesti iz stavka 1. i 3. toga članka i o tome sastaviti zabilješku, dok stavak 7. članka 79. OPZ-a propisuje da je na traženje poreznog tijela, osoba iz stavka 1. toga članka dužna dati obavijest u pisanom obliku u roku od osam dana od primitka zahtjeva za davanje obavijesti.
U postupku utvrđivanja obveze poreza na dohodak, kao i drugih poreznih obveza, porezno tijelo može tražiti predočenje poslovnih knjiga, evidencija, poslovne dokumentacije i drugih isprava od poreznog obveznika i drugih osoba kod kojih se one nalaze kao što propisuje članak 81. stavak 1. Općeg poreznog zakona.
Nadzor i prekršajne kazne za nesudjelovanje stranke u postupku utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje
Imajući u vidu da je porezni nadzor dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak radi provjere i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje poreznih obveznika i drugih osoba, moguće je provoditi porezni nadzor poreza na dohodak u kojem postupku je porezni obveznik dužan sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje na način da daje obavijesti, predočava evidencije, poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge isprave ili imenuje osobu koja će to raditi u njegovo ime, o čemu je dužan obavijestiti porezno tijelo (članak 122. stavak 1. Općeg poreznog zakona). Stavcima 2. i 3. istog članka OPZ-a propisano je da ako obavijesti poreznog obveznika ili imenovane osobe nisu dovoljne, ovlaštena osoba za porezni nadzor može zatražiti od poreznog obveznika da imenuje i druge osobe za davanje obavijesti. Ovlaštena osoba za porezni nadzor može zatražiti obavijesti od drugih zaposlenika poreznog obveznika ili od trećih osoba s time da su sve navedene osobe (iz stavka 2.) koje daju obavijesti u postupku poreznog nadzora dužne dati obavijesti ovlaštenoj osobi za porezni nadzor bez pisanog zahtjeva.
Propisane kazne za neprijavljivanje podataka bitnih za oporezivanje porezom na dohodak različitog su raspona prema težini prekršaja i vrsti poreznog obveznika.
Tako će za najteže prekršaje pravna osoba biti kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna; fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 300.000,00 kuna; fizička osoba novčanom kaznom od 1.000,00 do 40.000,00 kuna; odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 40.000,00 kuna.
Za teže porezne prekršaje pravna osoba bit će kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 300.000,00 kuna; fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 200.000,00 kuna; fizička osoba novčanom kaznom od 500,00 do 30.000,00 kuna; odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 30.000,00 kuna.
Za lakše porezne prekršaje pravna osoba bit će kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 200.000,00 kuna; fizička osoba obrtnik i fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 100.000,00 kuna; fizička osoba novčanom kaznom od 200,00 do 20.000,00 kuna; odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 20.000,00 kuna.
Ana Paštrović, mag. iur.
