Dodatni rad i godišnji odmor

Punim radnim vremenom smatra se redovni rad do najdulje 40 sati tjedno. No, prema članku 61. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14), radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najduljem trajanju do 8 sati tjedno, odnosno do 180 sati godišnje, samo ako je poslodavac, odnosno ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost. Dakle, mogućnost dodatnog rada prema tako sročenoj odredbi imaju radnici koji rade u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca ili kod više poslodavaca u nepunom radnom vremenu koje ukupno čini puno radno vrijeme. Ugovor o radu za dodatni rad može se sklopiti samo s drugim poslodavcem (max. 8 sati tjedno/180 sati godišnje = 3,5 sata tjedno). Dakle, nikako s postojećim poslodavcem/poslodavcima.

Da bi se dodatni rad ostvario, postojeći poslodavac ili poslodavci moraju dati radniku pisanu suglasnost za takav rad. Smatramo da bi poslodavac bio ovlašten i povući takvu suglasnost što bi značilo da bi nakon povlačenja suglasnosti dodatni rad radnika morao prestati.

Također, i prema članku 62. Zakona o radu moguć je dodatni rad za radnike koji rade nepuno radno vrijeme. Prema stavku 2. toga članka radnik ne može kod više poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom duljim od četrdeset sati tjedno. Međutim, postoji iznimka. Naime, i takav radnik koji radi nepuno radno vrijeme, a čije je ukupno radno vrijeme 40 sati tjedno, može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najduljem trajanju do 8 sati tjedno, odnosno do 180 sati godišnje, samo ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost.

Jedno od pitanja koje se postavlja u praksi, a tiče se primjene instituta dodatnog rada, odnosi na godišnji odmor, odnosno kako se računa godišnji odmor u slučajevima kada radnik radi u određenom periodu kod jednog poslodavca puno radno vrijeme pa se, primjerice, nakon pola godine zaposli 8 sati tjedno (dodatni rad) i kod drugog poslodavca? Mora li i kod drugog poslodavca radnik raditi 6 mjeseci da bi imao pravo na puni godišnji odmor?

Prema članku 77. stavak 3. Zakona o radu radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa dulji od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor određen na način iz stavka 1. i 2. toga članka, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod toga poslodavca. Radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, u trajanju od najmanje pet tjedana. Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može se utvrditi trajanje godišnjeg odmora dulje od najkraćeg propisanog.

Za stjecanje prava na godišnji odmor radnicima koji rade dodatno 8 sati, prema članku 61. stavak 3. i članku 62. stavak 3. Zakona o radu, taj Zakon nije ništa propisao. Ako pretpostavimo da je radnik koji radi dodatno u radnom odnosu i da je sklopio ugovor o radu, on bi na temelju činjenice radnog odnosa imao pravo i na godišnji odmor. Budući da za stjecanje prava na godišnji odmor za rad u dodatnom radnom vremenu nisu propisani nikakvi posebni uvjeti, može se zaključiti da u slučaju rada kod više poslodavaca radnik stječe pravo na puni godišnji odmor čim kod jednog od njih ostvari uvjet od šest mjeseci neprekinutog radnog odnosa (ne efektivnog rada), s time da bi radnik za jednu kalendarsku godinu mogao imati pravo samo na jedan puni godišnji odmor.

Smatramo da bi u pogledu korištenja godišnjeg odmora, u slučaju kad radnik povrh punog radnog vremena radi i dodatno 8 sati tjedno, trebalo na odgovarajući način primijeniti odredbu članka 85. stavak 2. Zakona o radu koja propisuje da su radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili kod više poslodavaca, a poslodavci ne postignu sporazum o istodobnom korištenju godišnjeg odmora, poslodavci dužni omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu.