Naime, Ministarstvo financija dalo je pojašnjenje (Ministarstvo financija, mišljenje Klasa: 400-06/16-01/330 Urbroj: 513-05-02-17-8 od 4. srpnja 2017.) i tumačenje odredbi Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 115/16, u nastavku: Zakon) i Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 10/17, u nastavku: Pravilnik), odnosno tumačenje odredbi Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – Odluka USRH, u nastavku: OZ). Nakon objave mišljenja došlo je do promjene Ovršnog zakona, donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 73/17), međutim, te izmjene ne utječu na predmetnu tematiku.
Sukladno članku 9. stavak 1. točka 9. Zakona, primici do propisanih iznosa ne smatraju se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada, a odredbama članka 7. stavak 2. Pravilnika, među ostalim, propisano je da se neoporezivo mogu isplatiti i prigodne nagrade (božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.) do 2.500,00 kn godišnje.
Ako se prigodna nagrada isplaćuje radniku koji istovremeno radi kod dva ili više poslodavaca u poreznom razdoblju za koje se prigodna nagrada isplaćuje i/ili je tijekom poreznog razdoblja radnik imao zasnovan radni odnos kod dva ili više poslodavaca, ali ne istodobno, radnik je obvezan prije isplate prigodne nagrade svakom poslodavcu podnijeti pisanu izjavu u kojoj će navesti je li kod drugog i/ili bivšeg poslodavca ostvario isplatu prigodne nagrade za to porezno razdoblje, u kojem iznosu, i je li po toj osnovi obračunan i uplaćen predujam poreza na dohodak. U slučaju da je prigodna nagrada već isplaćena u poreznom razdoblju, neoporezivom se može isplatiti samo razlika od propisanog iznosa (do 2.500,00 kn).
Članak 92. stavak 3. Pravilnika, među ostalim, propisuje da se u gotovu novcu mogu isplatiti primici na koje se, u skladu s člankom 9. Zakona, ne plaća porez na dohodak, kao što su primici po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka od nesamostalnog rada, odnosno plaće, do propisanih iznosa, te primici bivših radnika i nasljednika bivših radnika po osnovi naknada, potpora i nagrada koje isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, a koje su dospjele na isplatu za vrijeme trajanja radnog odnosa ili je pravo na isplatu nastalo za vrijeme trajanja radnog odnosa do propisanih iznosa.
Ako bi iznos prigodne nagrade (regresa) u jednom dijelu bi oporeziv, oporezivi dio morao bi se isplatiti na račun (tekući ili žiro), a neoporezivi dio mogao bi se isplatiti u gotovu novcu. Prema navedenome, može se zaključiti da se prigodna nagrada (regres) može isplatiti gotovu novcu do 2.500,00 kn godišnje.
Na opisani način postupa se i u drugim slučajevima kada se isplaćuju primici iz članka 9. stavak 1. Zakona (jubilarne nagrade, otpremnine i sl.) koji su u cijelosti neoporezivi (isplaćuju se do iznosa propisanog čl. 7. Pravilnika) ili su u jednom dijelu neoporezivi (isplaćuje se iznos viši od iznosa propisanog čl. 7. Pravilnika) ili se isplaćuje primitak koji nije propisan odredbama toga članka i koji je u cijelosti podložan oporezivanju (npr. nagrade radnicima za navršenih pet godina radnog staža). U slučaju isplate koja je viša od neoporezivog iznosa, oporezivi dio mora se isplatiti na račun zaposlenika (tekući ili žiro), a neoporezivi mogao bi se (na zahtjev zaposlenika) isplatiti u gotovu novcu, sukladno odredbi članka 92. stavak 3. točka 5. Pravilnika.
Što se tiče regresa i odredbi Ovršnog zakona, bitno je naglasiti sljedeće:
Regres za korištenje godišnjeg odmora kao vrsta primanja nije obuhvaćen člankom 172. OZ-a (izuzeće od ovrhe) ili člankom 173. OZ-a (ograničenja ovrhe), zbog čega se navedeno primanje u cijelosti može iskoristiti za namirenje ovrhovoditelja.
Poslodavac je dužan samo iznose koji su izuzeti od ovrhe (čl. 172. i 173. OZ-a) uplatiti na poseban račun ovršenika.
U slučaju da poslodavac postupa po obavijesti Financijske agencije (FINA) u skladu s člankom 212. OZ-a i ne provodi ovrhu niti je vezan rješenjem o ovrsi te nije dužan plijeniti ovršenikova primanja (ovrhu provodi FINA), znanje poslodavca o provedbi ovrhe na novčanoj tražbini po računu nije zapreka poslodavcu da regres za korištenje godišnjeg odmora radniku isplati u gotovini isključivo na njegov zahtjev.
U slučaju do ovrhu provodi poslodavac na temelju rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena samo (isključivo) na plaći (čl. 197. OZ-a) te se ovrha provodi samo na plaći, a ne i na drugom stalnom novčanom primanju (navedeno je u rješenju o ovrsi), poslodavac može regres za korištenje godišnjeg odmora radniku isplatiti u gotovini, isključivo na njegov zahtjev.
U slučaju da ovrhu provodi poslodavac temeljem rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika općenito na imovini (čl. 284. st. 2. OZ-a) ili rješenjem o ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima (čl. 197. OZ-a) što podrazumijeva i plaću i regres za korištenje godišnjeg odmora (navedeno je u rješenju o ovrsi), ili poslodavac postupa u skladu s privatnom ispravom iz članka 202. OZ-a koja ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, a kojom je dužnik dao suglasnost za zapljenu plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja (osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe), poslodavac je dužan regres za korištenje godišnjeg odmora isplatiti na račun kojeg je ovrhovoditelj naveo u rješenju o ovrsi tj. poslodavcu je zabranjeno radniku isplatiti regres za korištenje godišnjeg odmora u gotovini.
