Pregled zakonskih uređenja
Ograničenje ovrhe na plaći prije donošenja Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 121/05; u nastavku: OZ/96) uređivao je članak 88. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95 - ispravak, 65/95 - ispravak, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05) koji je propisivao da se najviše polovica plaće ili naknade plaće zaposlenika može prisilno ustegnuti radi ispunjenja obveze zakonskog uzdržavanja, a za ostale obveze može se prisilno ustegnuti najviše jedna trećina plaće zaposlenika.
Ovrha na plaći dužnika (do 17. lipnja 2008.) bila je uređena člankom 178. stavkom 1. OZ-a/96 koji je propisivao: "Dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, u cijelosti ili djelomično i da se isplate obavljaju izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz članka 72. stavka 1. ovoga Zakona, te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi."
Ta odredba izmijenjena je člankom 16. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine broj 67/08; u nastavku: ZIDOZ/08), koji je stupio na snagu 17. lipnja 2008., a kojim je izmijenjena odredba članka 178. stavka 1. OZ/96 na sljedeći način: "Dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe (članak 149.). Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke."
Izmijenjen je i članak 149. OZ-a/96 (članak 18. ZIDOZ-a/08) koji je određivao da ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini 2/3 prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od 1/2 prosječne neto-plaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od 1/4 prosječne mjesečne isplaćene neto-plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.
Međutim, člankom 26. stavkom 2. ZIDOZ-a/08 propisano je da se odredbe članka 16. i 18. tog Zakona neće primjenjivati na isprave o suglasnosti o zapljeni plaće ovjerene prije stupanja na snagu tog Zakona.
Navedene odredbe ZIDOZ-a/08 prestale su važiti 31. prosinca 2010. (članak 339. Ovršnog zakona - Narodne novine broj 139/10; u nastavku: OZ/10).
Ograničenje ovrhe na plaći i drugim stalnim primanjima uređivao je članak 92. OZ-a/10 koji je u mjerodavnom dijelu glasio: "Ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od jedne polovine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne mjesečne isplaćene netoplaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu."
Ograničenje ovrhe na plaći i drugim primanjima sada je uređeno člankom 173. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14; u nastavku: OZ/12) koji je u mjerodavnom dijelu glasio:
"Ograničenje ovrhe
Članak 173.
(1) Ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini od jedne polovine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne mjesečne isplaćene netoplaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu.
(2) Ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine plaće ovršenika, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, iznos u visini jedne polovine netoplaće ovršenika.
(3) Prosječna netoplaća u smislu stavka 1. ovoga članka jest prosječan iznos mjesečne netoplaće isplaćene po jednom zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj, za razdoblje siječanj – kolovoz tekuće godine, koju je dužan utvrditi Državni zavod za statistiku i objaviti je u 'Narodnim novinama', najkasnije do 31. prosinca te godine. Tako utvrđeni iznos primjenjivat će se u idućoj godini.
(...)"
Članak 173. stavak 2. izmijenjen je člankom 21. ZID-a Ovršnog zakona (Narodne novine br. 73/17, na snazi od 3. kolovoza 2017.) na način da je su ovrhe izuzete "tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj".
Razlozi za ukidanje članka 26. stavka 3. Pravilnika
Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 6/13., u nastavku: Pravilnik) donio je ministar financija na temelju članka 26. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 91/10 i 112/12, u nastavku: ZoPONS). Članak 26. ZoPONS-a određuje da ministar financija propisuje:
1. način i rokove razmjene naloga i podataka između Agencije i banke, način i postupak izvršenja osnove za plaćanje, način i rokove davanja podataka iz Očevidnika te tehničke uvjete koje su Agencija i banke dužne osigurati za međusobnu razmjenu podataka,
2. poseban način, uvjete i rokove izvršavanja osnove za plaćanje kod provedbe ovrhe na novčanim sredstvima banke,
3. izvršenje osnove za plaćanje na oročenim novčanim sredstvima,
4. vrste i visine naknada za obavljanje poslova propisanih ovim Zakonom,
5. sadržaj Jedinstvenog registra računa, obuhvat podataka, način i rokove dostave podataka, korištenje i davanje podataka te uvid u podatke iz Jedinstvenog registra računa.
Iz navedenog je Ustavni sud utvrdio da je Pravilnik donio nadležni ministar u skladu sa svojim ovlastima iz članka 26. ZoPONS-a. Stoga je u daljnjem tijeku postupka Ustavni sud trebao utvrditi je li ministar osporenim člankom 26. stavkom 3. Pravilnika prekoračio granice ovlasti propisane zakonom.
Naime, predlagateljica (jedna od većih hrvatskih banaka) u bitnom tvrdi da je ministar financija prekoračio ovlasti jer se članak 202. OZ-a/12 odnosi samo na buduće izjave o suglasnosti na zapljenu plaće, a ne i na one dane po ranijim propisima odnosno po članku 178. stavku 1. OZ-a/96.
Isprave o suglasnosti dužnika (uključujući i one iz članka 178. stavka 1. OZ-a/96, tj. one koje su izdane prije stupanja na snagu ZIDOZ-a/08), a kojima on dopušta zapljenu svoje plaće u cijelosti i koje su ovjerovljene kod javnog bilježnika, imaju svojstvo ovršne isprave.
Člankom 26. ZIDOZ-a/08 propisano je, međutim, da se odredbe o ograničenju ovrhe plaće neće primjenjivati na isprave o suglasnosti o zapljeni plaće ovjerene prije stupanja na snagu ZIDOZ-a/08, tj. do 17. lipnja 2008.
Nadalje, na temelju članka 202. stavka 7. OZ-a/12 za dopuštenost izjave o suglasnosti za zapljenu plaće odnosno njezinog dijela mjerodavni su činjenično stanje i podaci u vrijeme potvrde te izjave kod javnog bilježnika. To proizlazi i iz članka 369. stavka 1. OZ-a/12 koji propisuje da će se postupci u tijeku dovršiti po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu OZ-a/12.
Prema tome, iz navedenih odredaba OZ-a/12 proizlazi da će se na ovršne postupke (uključujući i izjave o suglasnosti), započete prije stupanja na snagu OZ-a/12, primjenjivati raniji propisi. To drugim riječima znači da izjave o suglasnosti ovjerene do 17. lipnja 2008. vrijede i nadalje, pa je FINA dužna provesti ovrhu u skladu s opsegom dopuštenja ovrhe na plaći koji proizlazi iz sadržaja izjave.
Slijedom toga Ustavni sud je utvrdio da je osporenim člankom 26. stavkom 3. Pravilnika dopustivost ovrhe na plaći propisana drukčije nego što je to predviđeno prijelaznim i završnim odredbama mjerodavnih zakona, OZ-a/08 i OZ-a/12, u odnosu na izjave (isprave) o suglasnosti zapljene plaće izdane po ranije važećim odredbama OZ-a/96. Drugim riječima, osporenim je zakonodavnim rješenjem ministar financija prekoračio granice svojih ovlasti propisujući da se ovrha može provesti isključivo na dijelu primanja sukladno članku 173. OZ-a/12 bez obzira na prethodno dane isprave o suglasnosti zapljene plaće.
Zaključna razmatranja
Isprave o suglasnosti dužnika (uključujući i one iz članka 178. stavka 1. OZ-a/96, tj. one koje su izdane prije stupanja na snagu ZIDOZ-a/08), kojima on dopušta zapljenu svoje plaće u cijelosti i koje su ovjerovljene kod javnog bilježnika, imaju svojstvo ovršne isprave. Budući da je člankom 26. ZIDOZ-a/08 propisano da se odredbe o ograničenju ovrhe plaće neće primjenjivati na isprave o suglasnosti o zapljeni plaće ovjerene prije stupanja na snagu ZIDOZ-a/08, tj. do 17. lipnja 2008., zaključeno je da takve izjave vrijede i danas, te se po njima ovrha može provesti, pa i na način da se zaplijeni cijela plaća ili drugo primanje dužnika/ovršenika.
dr. sc. Robert Peček, Zagreb
