Člankom 36. Zakona o obrtu (Nar. nov., br. 143/13) propisano je da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Istim člankom propisano je da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine protiv obrtnika može provesti na onim stvarima i pravima na kojima se protiv njega ne bi mogla provesti kad ne bi obavljao gospodarsku djelatnost te na onim stvarima i pravima koja su nužna za obavljanje njegove gospodarske djelatnosti ako mu je ona glavni izvor sredstava za život.
Također, ovrha radi ostvarenja novčane tražbine protiv obrtnika ne može se provesti na nekretnini u kojoj ovršenik stanuje u opsegu nužnom za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Ako je vjerovnik na temelju dobrovoljnog pravnog posla s obrtnikom stekao na predmetnim nekretninama založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, obrtnik kao ovršenik ne može se protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz stavka 3. toga članka, odnosno isticati nemogućnost provedbe ovrhe na nekretnini u kojoj ovršenik stanuje u opsegu nužnom za zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.
Postavlja se pitanje koji je doseg odredbe da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom?
U Odluci Županijskog suda u Osijeku, br. Gž-522/2015 od 26. ožujka 2015. zauzeto je stajalište o tome odgovara li obrtnik za nastale dugove obrta i plaćom ostvarenom kod novog poslodavca, koja je stečena nakon prestanka obrta.
Naime, u obrazloženju te sudske odluke ističe se da je u postupku pravilno utvrđeno da tužitelj (obrtnik) i nadalje odgovara za dugove koji su nastali za vrijeme poslovanja obrta. Odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo, jer prema odredbi članka 36. stavak 1. Zakona o obrtu (Nar. nov., br. 143/13), za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.
Nisu relevantni i od utjecaja žalbeni navodi da plaća koju sada žalitelj prima od drugog poslodavca ne predstavlja novčana sredstva iz gospodarske djelatnosti obrta koji je ugašen, budući da je tužiteljev dug ostao nepodmiren, a nastao je u vrijeme i iz njegove gospodarske djelatnosti obrta.
Dakle, činjenica da je obrt prestao ne oslobađa bivšeg vlasnika obrta obveze proizašle iz njegove djelatnosti, te plaća koju sada ostvaruje spada u njegovu imovinu i nije izuzeta od ovrhe za dugove proizašle iz tog obrta.
