Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo na razvrgnuće ostvarivat će suvlasnik u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće), ili putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno. Suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.
Vezano uz razvrgnuće suvlasničke zajednice, jedna porezna obveznica zatražila je mišljenje o obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina.
U odgovoru Porezne uprave od 27. lipnja 2017. (KLASA: 410-01/17-01/1371, URBROJ: 513-07-21-01-17-2) navodi se da je porezna obveznica s još tri porezna obveznika suvlasnica četverosobnog stana, trosobnog stana, polovine dvaju poslovnih prostora te još jednog poslovnog prostora, čija je ukupna vrijednost procijenjena na 477.539 €. Dvoje poreznih obveznika ima suvlasništvo u omjeru 1/3, a dvoje poreznih obveznika ima suvlasništvo u omjeru 1/6.
Porezni obveznici kao suvlasnici nekretnina razvrgavaju svoje suvlasništvo na način da se nekretnine ustupaju prema dva porezna obveznika tako da jedan porezni obveznik postaje vlasnik u cijelosti četverosobnog stana i pola jednog poslovnog prostora, a drugi porezni obveznik postaje vlasnik u cijelosti trosobnog stana, poslovnog prostora i pola drugog poslovnog prostora. Ostalih dvoje suvlasnika zaprimit će isplatu u novcu za ustupljene suvlasničke dijelove te nakon obavljenog razvrgnuća više neće imati u suvlasništvu dijelove tih nekretnina.
Postavljeno je pitanje o obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina za tako sastavljen prijedlog ugovora o razvrgnuću suvlasništva te je dan sljedeći odgovor:
Sukladno člancima 4. i 5. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, br. 115/16, dalje u tekstu: Zakon) predmet oporezivanja je promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj, osim onog na koje se plaća porez na dodanu vrijednost.
Porez na promet nekretnina se, dakle, plaća na sva stjecanja osim na ona koja su oslobođena plaćanja poreza.
Člankom 13. Zakona propisana su opća oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina, prema kojem su, između ostalih osoba, poreza oslobođene i osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili pri diobi zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.
Sukladno navedenom članku, porez se ne plaća ako se nekretnina ili više njih steknu rješavanjem imovinskopravnih odnosa sklapanjem ugovora o razvrgnuću suvlasništva ili ugovora o diobi zajedničkog vlasništva neovisno o omjerima prije i nakon sklopljenog ugovora.
Slijedom navedenog, porezni obveznici koji stječu u vlasništvo nekretnine koje su predmet razvrgnuća, oslobođeni su plaćanja poreza.
Nadalje, s aspekta oporezivanja svaka se isprava promatra po svom sadržaju, a ne po svom nazivu. Predmet ovog prijedloga ugovora, osim stjecanja dijela nekretnina temeljem razvrgnuća, je i razvrgnuće suvlasništva isplatom, što je moguće temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14). Dakle, radi se o tome da jedna osoba stječe dijelove nekretnine, a druga za njih dobiva isplatu u novcu. U navedenom dijelu, osobe koje će zaprimiti isplatu u novcu ne mogu biti oslobođene plaćanja poreza na promet nekretnina, već se ta transakcija, u smislu plaćanja poreza, tretira poput kupoprodaje te se na navedeni način i oporezuje.
