Odredbama članka 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Nar. nov., br. 137/10, 76/12, 78/16) propisano je da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno.
Kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijamnika, plaćaju mjesečnu pristojbu kao da imaju jedan prijamnik. Osoba koja ima u vlasništvu ili posjedu prijamnik, a nije član kućanstva koje plaća mjesečnu pristojbu u skladu sa Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji, obvezna je HRT-u prijaviti prijamnik najkasnije u roku od 30 dana od dana nabave prijamnika ili registracije motornog vozila s ugrađenim prijamnikom, s time da se kućanstvom u smislu toga Zakona smatra svaka obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba.
Odredbom članka 47. Zakona propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna kazniti za prekršaj fizička osoba koja ne prijavi prijamnik (članak 34. stavak 5.). Pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost, plaćaju mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik, osim ako zakonom nije drugačije određeno, a iznimno pravne i fizičke osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost, sukladno posebnom zakonu, plaćanjem mjesečne pristojbe za jedan prijamnik u ugostiteljskom objektu stječu pravo korištenja triju dodatnih prijamnika u istom ugostiteljskom objektu bez plaćanja mjesečne pristojbe.
U jednom prekršajnom predmetu u kojem se prekršajni postupak vodio zbog prekršaja iz članka 47. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, počinjenog u bitnome time što okrivljenik nije prijavio televizijski prijamnik koji je imao u apartmanu u kojemu je pružao ugostiteljske usluge smještaja u domaćinstvu, prvostupanjski sud oslobodio je okrivljenika od optužbe uz obrazloženje da okrivljenik kao član kućanstva koje plaća mjesečnu pristojbu nije bio dužan prijaviti ostale prijamnike koje ima u svome kućanstvu niti za ostale prijamnike plaćati mjesečnu pristojbu jer kućanstva plaćaju samo jednu mjesečnu pristojbu bez obzira na broj prijamnika koje imaju u vlasništvu ili posjedu i bez obzira na to imaju li prijamnike i u apartmanima u kojima pružaju ugostiteljske usluge smještaja u domaćinstvu, jer se i u tom slučaju radi o jednom kućanstvu, pa da stoga u djelu okrivljenika nisu sadržana obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, te je stoga na temelju odredbe čanka 182. točke 1. Prekršajnog zakona donio oslobađajuću presudu.
Međutim, odlučujući u povodu žalbe tužitelja, odnosno Hrvatske radiotelevizije, drugostupanjski sud nalazi pogrešnim takvo stajalište prvostupanjskog suda, što sugerira i žalitelj, a prema kojem stajalištu član kućanstva koji plaća mjesečnu pristojbu za televizijski prijamnik nije dužan prijaviti ostale televizijske prijamnike koje ima u apartmanima u kojima pruža ugostiteljske usluge smještaja u domaćinstvu. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da se fizička osoba koja se bavi pružanjem usluga u domaćinstvu, i to usluga smještaja u apartmanima kao ugostiteljskom objektu kojih je vlasnik, smatra fizičkom osobom koja obavlja samostalnu djelatnost i kao takav je dužan plaćati mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik koji ima u posjedu sukladno članku 34. stavku 4. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, s time da, iznimno od prethodno navedene odredbe, pravne i fizičke osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost sukladno posebnom zakonu, plaćanjem mjesečne pristojbe za jedan prijamnik u ugostiteljskom objektu stječu pravo korištenja triju dodatnih prijamnika u istom ugostiteljskom objektu bez plaćanja mjesečne pristojbe. Dakle, navedena odredba je potpuno jasna i odnosi se na broj prijamnika u ugostiteljskom objektu s čime se ne može izjednačiti posjedovanje prijamnika koji se koristi u kućanstvu okrivljenika i za koji okrivljenik prema stanju spisa plaća mjesečnu pristojbu.
Prema tome, pojam obavljanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ne može se poistovjetiti s pojmom kućanstva iz članka 34. stavka 2. i stavka 6. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji bez obzira što se one pružaju na istoj adresi na kojoj pružatelj takvih usluga živi i ima svoje kućanstvo, što prema stajalištu toga suda slijedi iz relevantnih odredbi Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Naime, on ne pruža uslugu u svojem kućanstvu već u zasebnom objektu, odnosno sobi, u konkretnom slučaju apartmanu, koji mora ispunjavati određene uvjete bez obzira što se taj ugostiteljski objekt nalazi na istoj adresi kao i njegovo kućanstvo, pa je prema tome riječ o odvojenom objektu u kojem borave gosti kao korisnici usluga smještaja. Stoga, fizička osoba koja se bavi pružanjem usluga smještaja u apartmanima kao ugostiteljskom objektu na istoj adresi na kojoj se nalazi i njezino kućanstvo, dužna je plaćati pristojbu za prijamnik koji ima u svojem kućanstvu i u apartmanu koji iznajmljuje, bez obzira što se prijamnici nalaze na istoj adresi.
S obzirom na takvo pogrešno stajalište, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio odlučne činjenice vezane uz obvezu prijave predmetnog televizijskog prijamnika koji se nalazi u apartmanu u kojemu se pruža ugostiteljska usluga smještaja, pa je posljedično tome pogrešno zaključio da u djelu okrivljenika, opisanom u optužnom prijedlogu, nisu sadržana obilježja prekršaja iz članka 47. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji.
Iz navedenih razloga drugostupanjski sud je, prihvaćanjem žalbe tužitelja, pobijanu presudu ukinuo i radi pravilnog utvrđenja relevantnih činjenica vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Prema tome, fizička osoba koja se bavi pružanjem usluga smještaja u apartmanima kao ugostiteljskom objektu na istoj adresi na kojoj se nalazi i njezino kućanstvo, dužna je prijaviti HRT-u kako televizijski prijamnik koji ima u svojem kućanstvu, tako i televizijski prijamnik koji ima u apartmanu koji iznajmljuje, bez obzira što se prijamnici nalaze na istoj adresi.
Željko Kudrić, dipl. iur.
