Zakon o radu (Narodne novine, broj 93/14) nastavlja tradiciju podnormiranosti Zakona o radu iz 2009. i Zakona o radu iz 1995. kada je riječ o mogućnosti privremenog udaljenja s posla radnika čim on grubo prekrši radne obveze.
Mogućnost privremenog udaljenja (suspenzije) doduše postoji u jednom specifičnom radnopravnom trenutku kojeg regulira članak 150. stavak 10. Zakona o radu. Iz te odredbe proizlazi da poslodavac može privremeno udaljiti radnika s posla samo u slučaju kumulativnog ispunjenja dva uvjeta: ako je poslodavac izvanredno otkazao radniku ugovor o radu i ako je započet radnopravni spor u vezi tog otkaza. Dakle, Zakon o radu izričito ne predviđa mogućnost privremenog udaljenja s posla, ako takva odluka nije vezana uz izvanredni otkaz ugovora o radu i postojeći radni spor.
Takvo stajalište zauzela je i sudska praksa: „Nema mjesta privremenom udaljenju radnika s posla kao samostalne mjere poslodavca ako istodobno izostane postupak izvanrednog otkazivanja radnog odnosa." (Županijski sud u Rijeci, br. Gž-2268/00 od 17. siječnja 2001.). Međutim, ako poslodavac pokrene postupak izvanrednog otkazivanja, u tom slučaju mjeru privremenog udaljenja može koristiti čim dođe do skrivljenog ponašanja radnika.
Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (br. Rev-2662/00 od 14. ožujka 2001.): „Poslodavac ima ovlast privremeno udaljiti radnika s posla čim dođe do skrivljenog ponašanja radnika. Svrha odredbe Zakona o radu zaštita je poslodavca i ta zaštita od skrivljenog ponašanja radnika treba biti odmah ostvarena."
U obrazloženju te Odluke je, među ostalim, rečeno: „Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje odluka tuženika o privremenom udaljavanju tužitelja s posla od 7. i 23. travnja 1999.
U postupku je utvrđeno da tuženik zbog osobito teške povrede radne obveze namjerava tužitelju dati izvanredni otkaz ugovora o radu po odredbi čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 65/95 - dalje: ZR). Tuženik po odredbi čl. 146. ZR samo uz suglasnost zaposleničkog vijeća može dati otkaz ugovora o radu tužitelju, međutim zaposleničko vijeće odbilo je dati prethodnu suglasnost. Tuženik je u spisu suda prvog stupnja br. P-1030/99 zatražio da sud donese presudu koja će nadomjestiti suglasnost zaposleničkog vijeća i zahtjev tuženika je prihvaćen presudom na temelju priznanja od 24.9.1999.
Tuženik je odluku o privremenom udaljavanju s posla donio temeljem odredbe čl. 145. toč. 10. ZR.
Žalbeni sud preinačio je presudu suda prvog stupnja i prihvatio zahtjev tužitelja, jer smatra da tuženik nije mogao tužitelja udaljiti s posla, dok nisu ispunjeni uvjeti za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu, pa u konkretnom slučaju do donošenja sudske odluke, koja će nadomjestiti suglasnost zaposleničkog vijeća.
Po stajalištu ovog suda pogrešno je pravno stajalište žalbenog suda, jer je svrha odredbe čl. 145. toč. 10. ZR zaštita poslodavca i ta zaštita od skrivljenog ponašanja zaposlenika treba odmah biti ostvarena, pa poslodavac može zaposlenika privremeno udaljiti s posla čim dođe do skrivljenog ponašanja zaposlenika.
Iz iznesenih razloga slijedi da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je revident istakao u reviziji, slijedom čega je pobijanu presudu trebalo preinačiti kao u izreci ove presude i odlučiti kao u izreci ove presude, a temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99.).“
I iz sljedeće sudske odluke proizlazi da sudska praksa afirmativno promatra mogućnost privremenog udaljenja s posla čim dođe do nekog oblika skrivljenog ponašanja koje bi bilo razlog za izvanredni otkaz i to zato da se poslodavcu da mogućnost da potpuno i točno utvrdi okolnosti slučaja: "Ocijenjeno je da utvrđivanje okolnosti nastanka manjka gotovog novca na radnom mjestu opravdava privremeno udaljenje radnika s posla." (Županijski sud u Zagrebu, Gžr-1473/2004. od 24. kolovoza 2004.)
Dakle, poslodavac ima mogućnost u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, privremeno udaljiti radnika s posla čim dođe do skrivljenog ponašanja. Međutim, poslodavac ima obvezu isplaćivati mjesečnu naknadu plaće u visini polovice prosječne plaće isplaćene tom radniku u prethodna tri mjeseca.
