Kada je riječ o priopćenju izjava (otkaz, opomena i sl.) putem javnih bilježnika, cijeli postupak propisan je u članku 83. Zakona o javnom bilježništvu (dalje: ZJB). Tako javni bilježnik može, na zahtjev jedne stranke koja time želi postići kakav učinak, drugoj stranci na naznačenoj adresi priopćiti usmenu ili pisanu opomenu, otkaz, ponudu i drugu izjavu. Zahtjev stranke u kojem traži poduzimanje pravne radnje od strane javnog bilježnika može biti usmeni ili pisani.
S priopćenjem izjave može se spojiti i poduzimanje pravne radnje koju javni bilježnik po nalogu jedne stranke treba izvršiti prema drugoj (npr. ponuda plaćanja, predaja ili preuzimanje kakve isprave ili drugih stvari).
Ako je zahtjev stranke podnesen usmeno, javni bilježnik će o tom zahtjevu sastaviti zapisnik te će u njemu doslovno navesti izjavu koju treba priopćiti kao i predmet, vrstu, mjesto i vrijeme pravne radnje koju tom prigodom treba obaviti. Na kraju, taj zapisnik o zahtjevu stranke mora potpisati i sama stranka koja je podnijela zahtjev.
Kada je zahtjev stranke da se priopći izjava i poduzme pravna radnja upućen pisano te putem brzojava ili telefaksa, taj pisani oblik priopćenja zamjenjuje prethodno navedeni zapisnik.
Nakon sastavljenog zapisnika (usmeni zahtjev) ili pisanog priopćenja stranke, javni bilježnik se upućuje s tim zapisnikom/pismenom protivnoj stranci, na naznačeno mjesto, te joj priopćava što mu je naloženo i poduzima pravnu radnju za koju je ovlašten.
Sve to potvrdit će u nastavku zapisnika, a odgovor protivne stranke unijet će u zapisnik samo ako ona to zatraži ili dopusti. U slučaju da i protivna stranka zatraži da se njezin odgovor stavi u zapisnik, dužna ga je potpisati i to u skladu s člankom 44. ZJB-a kojim je propisano potpisivanje javnobilježničkih isprava.
Međutim, ako javni bilježnik na označenom mjestu ne nađe stranku kojoj treba priopćiti izjavu ili ako mu ona ne dopusti pristup ili ga odbije saslušati, javnobilježničku radnju priopćenja izjave obavit će upućivanjem onoga što joj je imao priopćiti u pisanom obliku preporučenom poštanskom pošiljkom (članak 86. ZJB-a).
U praksi se događaju različite situacije u kojima nije uvijek jasno što se smatra pravilnim priopćenjem stranci, pa se tako postavilo i pitanje treba li javni bilježnik priopćenje izjave poput otkaza slati preporučenom poštom, kada protivna stranka odbija primiti to pismeno?
Navodimo primjer iz sudske prakse iz kojeg proizlazi da ako je protivnoj stranci usmeno priopćena izjava, u konkretnom slučaju izjava o otkazu ugovora o zakupu, a stranka je odbila primiti pismeno koje joj je javni bilježnik trebao uručiti, smatra se da je taj otkaz pravilno izvršen te se ne treba dodatno vršiti preporučenom poštom.
„U konkretnom slučaju javni bilježnik V. N. je u zapisniku o uručenju Raskida ugovora br. ..., izvoda iz poslovnih knjiga izrijekom naveo da ga je angažirao tužitelj radi dostave tih pismena tuženiku, da je bilježnik stigao pred naznačenu adresu tuženika u M., ..., da je javni bilježnik pokucao na vrata, da je zatekao tuženika, da je javni bilježnik tuženiku predočio zahtjev za dostavu pismena, uz naznaku koja pismena mu mora uručiti, te da je tuženik odbio primitak istih.
Iz toga slijedi da je javni bilježnik postupio po zahtjevu tužitelja i priopćio tuženiku otkaz (raskid) ugovora o zakupu, a da je tuženik odbio primitak pismena bez razloga. Pogrešno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da bi u takvom slučaju javni bilježnik bio dužan pismena, koje je odbio primiti tuženik, istome ponovno dostavljati preporučenom pošiljkom. Naime, prema odredbi čl. 86. ZJB ako javni bilježnik u postupanju po čl. 83. st. 3. ZJB ne nađe na označenom mjestu stranku kojoj treba priopćiti izjavu, ili ako mu ta stranka ne dopusti pristup ili ako ga odbije saslušati, javnobilježničku radnju priopćenja izjave obavit će se upućivanjem onoga što joj je imao priopćiti, u pisanom obliku preporučenom pošiljkom.
U konkretnom slučaju nije se dogodio niti jedan od slučajeva koje propisuje čl. 86. ZJB, jer je tuženik nađen na mjestu gdje je priopćenje trebalo izvršiti, tuženik je javnom bilježniku otvorio vrata, tuženik je javnog bilježnika saslušao, te je tek nakon toga odbio primiti pismena koja mu je javni bilježnik trebao uručiti. Stoga je u konkretnom slučaju otkaz ugovora o zakupu pravilno izvršen putem javnog bilježnika, koji je tu izjavu priopćio tuženiku, te kako ga je tuženik saslušao nije trebao vršiti dostavu onoga što je trebao priopćiti u pisanom obliku preporučenom pošiljkom.“ – Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 478/2013-2 od 27. siječnja 2016.
Vrhovni sud je i u revizijskom predmetu br. Rev-3099/1999 od 1. travnja 2003. zauzeo stajalište da je pravilan otkaz ugovora o zakupu ako ga je priopćio javni bilježnik.
Marina Turković
