Ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti arbitražna odluka (članak 151. stavak 4. Zakona o radu, Narodne novine br. 63/14, dalje ZR).
Na temelju članka 151. stavak 7. ZR-a kojim je propisano da ministar, uz prethodno mišljenje Gospodarsko-socijalnog vijeća, pravilnikom uređuje način izbora arbitara, arbitražni postupak te način obavljanja administrativnih poslova za taj postupak, donesen je Pravilnik o načinu izbora arbitra i provođenju postupka arbitraže u postupcima nadomještanja suglasnosti (dalje Pravilnik).
Pravilnik je objavljen u Narodnim novinama br. 37/16 od 22. travnja 2016., a stupio je na snagu 30. travnja 2016.
Taj Pravilnik, osim na Zakon o radu, odražava se na još jedan zakon koji u pogledu nadomještanja suglasnosti za neku odluku poslodavca, upućuje na ZR. Riječ je o Zakonu o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14, dalje: ZZNR) koji upućuje na ZR u pogledu nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća za postavljanje video nadzora kada nadzorni uređaji čitavo radno vrijeme prate sve pokrete radnika tijekom obavljanja poslova, odnosno kada su nadzorni uređaji postavljeni tako da su radnici čitavo vrijeme tijekom rada u vidnom polju nadzornih uređaja. Poslodavcu je isto tako prema ZZNR-u zabranjeno da tijekom obnašanja dužnosti, bez pristanka radničkog vijeća, odnosno sindikalnog povjerenika koji ima prava i obveze radničkog vijeća, otkaže ugovor o radu povjereniku radnika za zaštitu na radu.
Prema odredbi članka 232. ZR-a na postupke nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća o otkazu ugovora o radu radniku, odnosno nadomještanja suglasnosti sindikata o otkazu ugovora o radu sindikalnom povjereniku, započete nakon donošenja ZR-a, a do donošenja ovog Pravilnika kao provedbenog propisa, primjenjuju se odredbe (prethodnog) Zakona o radu (Narodne novine, br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).
To znači, s obzirom da posebne odredbe o tim pitanjima Pravilnik ne sadrži, da se postupci nadomještanja suglasnosti koji su započeti pred sudom na temelju prethodnog ZR-a, pred sudom trebaju i dovršiti. Stupanjem na snagu Pravilnika, u tim (započetim) postupcima ne dolazi do promjene nadležnosti. Ista je situacija i s eventualnim sporovima započetim prema prvom ZR-u (Narodne novine, br. 53/96 i dr.)
S obzirom da se ZR, a time automatski i Pravilnik, supsidijarno primjenjuju i na postupak nadomještanja suglasnosti prema ZZNR-u, važno je utvrditi utjecaj prijelaznog režima na postupke nadomještanja suglasnosti prema ZZNR-u.
Odredbom članka 43. stavak 5. ZZNR-a propisano je da ako radničko vijeće, odnosno sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća uskrati suglasnost sukladno tom Zakonu, poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da suglasnost nadomjesti arbitražna odluka u skladu s provedbenim propisima donesenima na temelju općeg propisa o radu.
Takvo uređenje znači da tek od donošenja Pravilnika poslodavci mogu temeljem ZZNR-a u arbitražnom sporu tražiti nadomještanje suglasnosti. U razdoblju od 8. kolovoza 2014. kada je ZR (kao opći propis o radu) stupio na snagu pa sve do 30. travnja 2016. (kada je provedbeni propis temeljem ZR-a kao općeg propisa o radu donesen) konkretnog provedbenog propisa nije bilo. ZR je samo upućivao na primjenu prethodnog ZR-a dok ne bude donesen provedbeni propis (Pravilnik). Budući da provedbenog propisa u smislu primjene članka 43. ZZNR-a (uopće) nije bilo, a arbitražna odluka se prema ZZNR-u mogla nadomještati (samo) u skladu s provedbenim propisom, moglo bi se zaključiti da se suglasnost nije mogla nadomještati dok se ne počne primjenjivati provedbeni propis.
Ipak, treba smatrati da je i u razdoblju od 8. kolovoza 2014. do 30. travnja 2016. poslodavac bio ovlašten temeljem ZZNR-a tražiti nadomještanje suglasnosti u sudskom postupku, iako to ne bi proizlazilo iz samog zakonskog teksta.
No, vezano uz prijelazni režim posebno treba istaknuti da postoji još jedan veći problem iz razloga što je veća mogućnost da bi se on u praksi mogao pojaviti odnosno da će se pojavljivati. Naime, rok za donošenje liste arbitara bio je šest mjeseci od dana stupanja na snagu Pravilnika, odnosno do 30. listopada 2016. No, budući da arbitri još uvijek nisu imenovani, postavlja se pitanje treba li Pravilnik primjenjivati od 30. travnja 2016. pa do donošenja odluke o listi i objave liste arbitara.
Vezano uz navedeno treba ukazati da je Pravilnik donesen i stupio je na snagu, a ZR-om je propisano da se na postupke nadomještanja suglasnosti za otkaz ugovora o radu započete nakon donošenja ZR-a primjenjuju odredbe (prethodnog) ZR-a prema kojemu se suglasnost nadomješta (i) pred sudom. Dakle, prema članku 232. ZR-a nakon donošenja Pravilnika trebalo bi primjenjivati novi ZR i Pravilnik, što znači da bi se suglasnost mogla nadomještati samo u arbitražnom postupku.
S druge strane, do donošenja odluke o listi arbitara Pravilnik nije moguće provoditi jer nema arbitara koji bi se mogli imenovati za konkretan spor.
Gledajući iz pozicije poslodavaca koji imaju potrebu za nadomještanjem suglasnosti, ovaj propust trebalo bi ispraviti na način da se sudska nadležnost omogući sve dok odluka o listi arbitara ne bude donesena i objavljena. U suprotnom, poslodavcima bi bio onemogućen pristup ostvarivanju njihovih prava temeljem ZR-a i ZZNR-a u razdoblju od primjene Pravilnika do donošenja i objave liste arbitara.
Takvo stajalište potvrđuje i odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2106/16 od 15. studenoga 2016. Bitni dio te odluke glasi:
“Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP koju ističe žalitelj u žalbi jer sukladno odredbi čl. 234. st. 2. ranijeg Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, dalje: ZR/09) na postupke nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća o otkazu ugovora o radu započete nakon donošenja Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, dalje: ZR), a do donošenja provedbenih propisa iz čl. 151. ZR, primjenjivat će se odredbe ZR/09 kojima je bilo moguće tražiti da suglasnost nadomjesti i sudska odluka, a ne samo arbitražna odluka, budući da je, kao provedbeni propis tijekom ovog postupka donesen samo Pravilnik o načinu izbora arbitara i provođenju postupka arbitraže u postupcima nadomještanja suglasnosti (Narodne novine br. 37/16, dalje: Pravilnik), dok nisu donesene odluke iz čl. 3. i čl. 19. st. 3. Pravilnika (čl. 21. Pravilnika).”
Vezano uz ovo pitanje, a s obzirom da o njemu Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije zauzeo stajalište, treba ukazati da se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku (ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost) stranke u redovitoj reviziji uvijek mogu pozivati. Međutim, budući da spor radi nadomještanja suglasnosti za otkaz nije spor o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, u toj vrsti spora temeljem članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP-a redovita revizija nije dopuštena.
To proizlazi i iz sljedeće odluke:
“S obzirom da vrijednost predmeta spora pobijane presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, a ne radi se o presudi koja je donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti o drugostupanjskoj presudi donesenoj prema odredbama čl. 373. a. i čl. 373. b. ZPP; valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.” - Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr-759/15 od 15. srpnja 2015.
Dakle, revizija mora biti dopuštena po nekom drugom pravilu o dopuštenosti revizije, bilo onom koje vrijedi za redovitu reviziju, bilo onom koje vrijedi za izvanrednu reviziju.
Mr. sc. Iris Gović Penić, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu
