Uvodno je potrebno istaknuti da nakon što u roku za prisilnu naplatu nije uspjela naplata novčane kazne putem FINA-e, sud mjesta prebivališta osuđenika (sud izvršenja), temeljem članka 152. stavak 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15 – u nastavku: PZ), donosi zamjensko rješenje kojim zamjenjuje novčanu kaznu radom za opće dobro prema članku 34. stavak 6. PZ-a. Istim rješenjem alternativno će se odrediti i zamjena neplaćene novčane kazne zatvorom za slučaj da osuđenik ne prihvati rad za opće dobro ili se na uredan poziv suda izvršenja ne odazove radi primitka naredbe o upućivanju na izvršavanje rada.
Tako će zamjensko rješenje u izreci sadržavati tri točke, odnosno pod točkom 1) osuđeniku se nenaplaćena novčana kazna zamjenjuje radom za opće dobro, uz navođenje trajanja rada (300,00 kuna = dva sata rada), dok se pod točkom 2) upućuje osuđenika na izvršavanje rada za opće dobro te se pod točkom 3) određuje zamjena nenaplaćene novčane kazne zatvorom za slučaj da osuđenik ne prihvati rad za opće dobro odnosno ne odazove se na uredan poziv suda radi primitka naredbe o upućivanju na izvršavanje rada ili rad za opće dobro ne izvrši svojom krivnjom u određenom roku, uz navođenje trajanja zatvora (300,00 kuna = jedan dan zatvora).
Međutim, a najvjerojatnije zbog nedovoljnog razumijevanja ove problematike, nerijetko se u sudskoj praksi prekršajnih sudova pojavljuju situacije u kojima osuđenici, podnoseći žalbu protiv takvog zamjenskog rješenja, kao žalbeni razlog navode nemogućnost izvršavanja rada za opće dobro, primjerice zbog zaposlenja ili liječenja, te predlažu da im se odgodi početak izvršavanja rada za opće dobro. Takve žalbene navode u konkretnim predmetima drugostupanjski sud ocijenio je neosnovanim, te je žalbu osuđenika odbio i potvrdio pobijano zamjensko rješenje, uz obrazloženje da za donošenje predmetnog zamjenskog rješenja nije od odlučne važnosti mogućnost osuđenika da izvršava rad za opće dobro. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da je pobijanim rješenjem osuđeniku zamijenjena neplaćena novčana kazna radom za opće dobro, odnosno alternativno kaznom zatvora, dok će, sukladno članku 4. stavku 1. Pravilnika o izvršavanju rada za opće dobro u prekršajnom postupku (Narodne novine, broj 71/13.), u svezi članka 152.c stavka 5. PZ-a, tek donošenjem naredbe o upućivanju na izvršavanje rada za opće dobro biti određen početak takvog rada, kao i rok u kojem se rad ima izvršiti, s napomenom da nakon uručenja naredbe o upućivanju na izvršavanje rada osuđenik može, temeljem članka 152.e stavak 2. PZ-a podnijeti molbu za odgodu izvršavanja rada za opće dobro zbog razloga navedenih u članku 152.f stavku 1. i 2. istog Zakona. U tom smislu ukazuje se preuranjenim žalbeni navod u kojem osuđenik u suštini ističe trenutnu nemogućnost izvršavanja rada za opće dobro, kako to na kraju u konkretnoj drugostupanjskoj odluci ističe drugostupanjski sud.
Dakle, analogno mogućnosti odgode i prekida kazne zatvora, PZ u odredbama članka 152.e i 152.f uređuje mogućnost odgode i prekida izvršavanja rada za opće dobro. Tako izvršavanje rada za opće dobro može biti odgođeno ili prekinuto isključivo na molbu osuđenika. PZ predviđa različite rokove podnošenja molbe, ovisno o tome radi li se o molbi za odgodu ili molbi za prekid izvršavanja rada. Molba za odgodu izvršavanja rada za opće dobro podnosi se sudu izvršenja u roku od tri dana od uručenja naredbe o upućivanju na izvršavanje rada, no, ako su razlozi za molbu nastali nakon toga roka, a izvršavanje rada još nije započelo, onda se podnosi u roku od 48 sati po saznanju za njihovo postojanje. Ta molba ima suspenzivni učinak te se o tome obavještava pravna osoba ako joj je već dostavljena naredba.
Molba za prekid izvršavanja rada za opće dobro podnosi se u roku od 24 sata od nastupa okolnosti koja je razlog za prekid. Sud izvršenja dužan je u roku od tri dana od primitka molbe donijeti rješenje o odgodi i prekidu izvršavanja rada za opće dobro. U slučaju da sud izvršenja odbije molbu za odgodu ili prekid izvršavanja rada, protiv takvog rješenja osuđenik može u roku od tri dana od primitka rješenja podnijeti žalbu vijeću prekršajnog suda iz članka 94. stavak 2. PZ-a (vijeće od tri suca prekršajnih sudova u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu).
U članku 152.f stavak 1. PZ-a taksativno se navode razlozi za odgodu i prekid izvršavanja rada za opće dobro, koji se, u bitnome, odnose na bolest (dok bolest traje) ili nastanak teškog invaliditeta osuđenika, zatim na smrt, tešku bolest, teški invaliditet ili obvezu izbivanja člana uže obitelji osuđenika čime osuđenik postaje jedini obvezni skrbnik osobe o kojoj se skrbi (najdulje do dvadeset dana), odnosno odnose se na potrebu obavljanja radova izazvanih elementarnom nepogodom ili drugom nesrećom (do dovršetka posla, a najdulje do 20 dana), s time da, iznimno, sud može i u drugim opravdanim slučajevima odgoditi ili prekinuti izvršavanje rada za opće dobro, i to najdulje do tri dana. Uz molbu, osuđenik je dužan priložiti dokaz o razlozima za odgodu ili prekid izvršavanja rada (npr. medicinsku dokumentaciju). Odgoda izvršavanja rada za opće dobro ne može trajati ukupno dulje od tri mjeseca, dok prekid izvršavanja ne može trajati ukupno dulje od 30 dana.
Na kraju je bitno istaći da je dan početka izvršenja rada za opće dobro relevantan za zastaru izvršenja rada za opće dobro i to iz razloga što odredba članka 14.a PZ-a propisuje da zastara izvršenja rada za opće dobro ne teče za vrijeme njegova izvršavanja, što u konačnici znači da će se izvršiti u cijelosti u slučaju da je izvršavanje rada za opće dobro započelo i samo dan prije nastupa zastare.
Željko Kudrić, dipl. iur.
