U odnosu na prijašnji Zakon o javnom priopćavanju (u nastavku: ZJP), važeći Zakon o medijima (NN 59/04, 84/11 i 81/13, u nastavku ZM) ima jednu vrlo značajnu normativnu falingu odnosno insuficijenciju. Iz njegovog je teksta, naime, u dijelu koji se odnosi na odgovornost za štetu zbog (dez)informacija publiciranih u medijima, tko zna iz kojeg razloga, ispuštena odredba po kojoj će pri odlučivanju o visini naknade nematerijalne štete sud voditi računa o stupnju odgovornosti nakladnika, značenju povrijeđenoga dobra i jakosti pretrpljene boli ili straha, cilju koji se naknadom želi postići, nakladi, odnosno broju slušatelja ili gledatelja na području koje svojim programom pokriva radijska ili televizijska postaja koja je objavila informaciju kojom je šteta učinjena, nastojanju nakladnika da drugim sredstvima naknadi učinjenu štetu, te drugim okolnostima slučaja, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (članak 21. stavak 7. ZJP-a), koja je bila involvirana u ZJP-u, uz opasku da je slična odredba bila integrirana i u Zakon o javnom informiranju (NN 22/92 i 26/93, čl. 30 st. 3.).
Iako o nekim od kvalifikatornih okolnosti normiranih navedenom odredbom ZJP-a parnični sudovi, primjenjujući pri odmjeravanju pravične naknade opća pravila obveznog prava (članak 22. stavak 1. ZM-a), i sada vode računa, oni od dana stupanja na snagu ZM-a više nisu dužni o gledanosti, čitanosti i slušanosti medija, kao kvalifikatornim okolnostima koje utječu na visinu pravične novčane naknade, voditi računa ex officio. Zato prema važećem normativnom rješenju, s obzirom da se u medijsko-pravnim parnicama radi naknade štete odgovara po načelu predmnijevane krivnje (članak 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima), teret dokazivanja te kvalifikatorne okolnosti kao pravno relevantne činjenice leži na tužitelju. Smatrali smo i smatramo da je riječ o golemom zakonodavčevom propustu jer tu kvalifikatornu okolnost, uz težinu povrede prava osobnosti i (in)egzistentnost nakladnikove volje da oštećeniku promptno pruži nenovčanu satisfakciju držimo, kolokvijalno rečeno, svetim trojstvom o kojem parnični sud mora voditi računa pri odmjeravanju pravične novčane naknade.
Štoviše, idući i korak dalje, smatramo da bi ta kvalifikatorna okolnost trebala imati pravni primat pri odlučivanju jer su druge dvije, poglavito težina povrede prava osobnosti, s njom u neposrednom i pravno relevantnom kauzalnom neksusu. Jer, po naravi stvari, samorazumljivo, težina povrede prava osobnosti proporcionalno raste s brojem gledatelja, čitatelja i slušatelja do kojih su (dez)informacije o oštećeniku neposredno i posredno doprijele. Nastavno citiramo relevantne odlomke obrazloženja triju vrhovnosudskih odluka iznjedrenih u vrijeme važenja ZJP-a u kojima je pri odmjeravanju naknade, uz ine kvalifikatorne okolnosti, u obzir uzeta i naklada medija:
1. „… Ovakvo uvredljivo pisanje s ciljem omalovažavanja tužitelja kao dugogodišnjeg suca svakako da je kod njega izazvalo duševne boli zbog povrede časti i ugleda, a vodeći računa o nakladi ovog tjednika (bitna je naklada, a ona je iznosila 62.000, a ne remitenda) i njegovoj čitanosti, ocjena je ovog suda da iznos od 100.000,00 kn u konkretnom slučaju predstavlja upravo primjerenu naknadu, sve u smislu odredbe čl. 21. st. 4. i 7. ZJP, a u svezi s odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO)“ - Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 71/2006-2 od 8 ožujka 2006.
2. „... Na dan objavljivanja članka naklada Glasa Slavonije iznosila je 9.746 primjeraka, a radi se o novinama koje se u lokalnim razmjerima čitaju od strane velikog broja čitatelja. Dosuđeni iznos od 120.000,00 kn za pretrpljene duševne boli i za strah predstavlja i prema pravnom shvaćanju ovog suda pravičnu novčanu naknadu, a s obzirom na kriterije iz čl. 22. st. 7. ZJP i čl. 200. ZOO, koje su sudovi nižeg stupnja primijenili, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, posebno činjenicu da je tužiteljica u vrijeme objave članka imala svega 13 godina i da je kod nje objava članka izazvala osjećaj poniženosti, osramoćenosti, izloženosti ruglu i odbačenosti od sredine u kojoj živi, a što se zaista i dogodilo ...“ -Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 634/2007-2 od 13. lipnja 2007.
3. „… Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Tuženik je u žalbi naveo da prvostupanjski sud pri odlučivanju o visini naknade nematerijalne štete nije vodio računa o nakladi novina G. S. niti je ta činjenica utvrđena, a to ponavlja i u reviziji. Ovaj žalbeni navod od odlučnog je značaja kojeg drugostupanjski sud nije ocijenio. Naklada novina u kojima je objavljen članak kojim se vrijeđa privatnost, dostojanstvo, ugled i čast određene osobe, relevantna je za ishod spora. U smislu odredbe čl. 22. st. 7. Zakona o javnom priopćavanju («Narodne novine» broj 83/96, 105/97, 143/98, 20/00, 96/01), koji se u ovom slučaju primjenjuje, pri odlučivanju o visini naknade nematerijalne štete sud je dužan voditi računa, između ostaloga, i o nakladi. Bilo je stoga potrebno utvrditi u kojoj nakladi je tiskan G. S. na dan 20. veljače 2003. godine …“ - Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 814/2005-2 od 13. listopada 2005.
Dakle, u kontekstu navedenog, prvo, zalažemo se da se de lege ferenda u ZM iznova involvira odredba, ali ne u formi numerus claususa, koja bi propisivala o kojim bi kvalifikatornim okolnostima parnični sudovi obvezatno morali voditi računa pri odmjeravanju pravične novčane naknade. Drugo, kod tiskanih medija ne bi se radilo o nakladi, nego bi bio relevantan broj prodanih primjeraka na dan publikacije članka. Remitendu, naime, nitko ne čita pa ti neprodani primjerci novina nikome niti ne mogu nanijeti štetu. Treće, u jednoj takvoj odredbi normativni naglasak trebao bi biti stavljen na tri gore navedene kvalifikatorne okolnosti iz obrazloženih razloga.
Medijski trendovi i podaci neprepoznati i nevalorizirani u judikaturi
Sada već možda i čitavo desetljeće medijski se trendovi, u kontekstu ovog rada, mogu svesti na zaključak o brzo rastućoj čitanosti elektroničkih publikacija, kolokvijalno nazvanih internet medijima, s jedne strane, i brzo padajuće prodaje i posljedično čitanosti printa odnosno tiskanih medija uz, u najbolju ruku, stagnaciju gledanosti i slušanosti radija i televizije koji su donedavno, posebice televizija, bili neprikosnoveni medijski lideri, uz opasku da takav trend nije nikakav tuzemni specifikum nego globalna pojava. Razloga za to je mnogo, ali bavljenjem njima izašli bismo izvan tematike i gabarita ovoga rada.
Rezultat takvog trenda je, prvo, da su najčitanije elektroničke publikacije po čitanosti već dobrano nadmašile gledanost najgledanijih emisija na nacionalnim televizijama, a o radiju da se i ne govori. Drugo, još su frapantniji podaci o razmjerima disproporcije do koje je došlo između čitanosti najčitanijih online medija i najčitanijih tiskovina odnosno broja prodanih primjeraka potonjih. Primjerice, prema podacima Agencije za elektroničke medije (www.e-mediji.hr) o gledanosti televizijskog programa za ožujak 2016., koje mjeri agencija AGB Nielsen (www.agbnielsen.com) na reprezentativnom uzorku od 4 094 034 hrvatskih gledatelja starijih od 4 godine, najgledanija emisija u tom mjesecu bila je epizoda emisije Supertalent na programu televizije NOVA TV čiju je epizodu od 13. ožujka gledalo 870 747 gledatelja1. Treće, do službenih podataka o nakladama i čitanosti tiskanih medija ne može se doći jer ih nakladnici tiskanih medija ne žele ustupiti. Međutim, prema neslužbenim podacima, dnevna prodaja dvaju hrvatskih mainstream dnevnika, Jutarnjeg lista i Večernjeg lista, je cca 40 – 50 000 primjeraka što je i više nego dvostruko manje nego prije desetak godina.
Prema podacima, pak, gemiusAudiencea (www.audience.com.hr), agencije za istraživanje čitanosti internet medija, najčitanija elektronička publikacija u kolovozu 2016. bio je portal dnevnika 24sata (www.24sata.hr) koji je taj mjesec imao 1 478 620 jedinstvenih posjetitelja, 4 009 413 pregleda stranica i 1 258 513 posjeta2. Dakle, prvi zaključak nameće se već sam po sebi, a on je da je čitanost najčitanije elektroničke publikacije već gotovo dvostruko nadmašila gledanost najgledanije televizijske emisije. Drugo, kako rekosmo, radi se o trendu koji ne prestaje i lako je anticipirati njegov nastavak jer je još uvijek velikom broju građana, posebice u ruralnim sredinama, nedostupan internet priključak. Posrijedi je tzv. penetracija interneta koja je kod nas cca 75%, dakle četvrtina populacije još nema nikakav pristup internetu, dok je, primjerice, penetracija interneta u Islandu 98%, a u Sjevernoj Koreji 0,003% (www.wearesocial.com). Treće, porast čitanosti elektroničkih publikacija u izravnom je kauzalitetu s opadanjem čitanosti tiskanih medija.
Sve je to, dakako, već bjelodano i u praksi jer rapidno raste broj medijsko-pravnih parnica koje se radi naknade štete vode protiv nakladnika elektroničkih publikacija uz istovremeni pad broja parnica vođenih protiv nakladnika tiskovina. Međutim, četvrto, ovi su trendovi, u kontekstu visina odmjerenih pravičnih novčanih naknada, ostali gotovo neprepoznati i nevalorizirani od strane parničnih sudova jer u recentnoj judikaturi vlada trend uprosječivanja naknada koje se, u pravilu, kreću u rasponu od 10.000,00 – 50.000,00 HRK, i to bez obzira na to jesu li (dez)informacije doprijele do malog ili golemog broja čitatelja, gledatelja i slušatelja. Štoviše, imamo i recentnih apsurdnih primjera u kojima se oštećenicima koji su žrtve (dez)informacija publiciranih u niskočitanim/gledanim/slušanim medijima, odmjeravaju kudikamo više naknade nego oštećenicima čija su prava osobnosti povrijedili visokočitani/gledani/slušani mediji.
Navedeno ćemo ilustrirati na krajnje recentnim primjerima naknada odmjerenih u, doduše, još nepravomoćno okončanim, ali vrlo znakovitim predmetima. Tako je u jednom predmetu (Općinski građanski sud u Zagrebu, Pn-450/15) nakladnik niskotiražnog lokalnog medija čija se naklada kreće oko 15 000 primjeraka, solidarno s autorom članka, obvezan na isplatu naknade od čak 150.000,00 HRK. U drugom je, pak, predmetu (Općinski sud u Rijeci, P-2858/2013) nakladniku druge po čitanosti elektroničke publikacije u zemlji, koju prati cca 1 400 000 jedinstvenih posjetitelja, nota bene za (dez)informacije publicirane u 4 članka obuhvaćena tužbom kao 4 različita štetna događaja, odmjerena zbirna (ne)pravična naknada u iznosu od 30.000,00 HRK. Dakako da je to, imajući u vidu specifične okolnosti svakog pojedinog slučaja i (in)egzistentnost kvalifikatornih okolnosti koje utječu na visinu naknade, s jedne strane, teško objašnjivo, a s druge strane znakovito ukazuje na činjenicu da pojedini parnični suci nedovoljno vode računa o gledanosti, čitanosti i slušanosti kao po nama, opetujemo, esencijalnoj i kapitalnoj kvalifikatornoj okolnosti o kojoj bi se trebalo i moralo voditi računa pri odmjeravanju novčane naknade da bi ona mogla nositi pridjev pravična.
Nije i ne može biti s oštećenikovog aspekta svejedno, u kontekstu težine povrede prava osobnosti, posebice kad je posrijedi in cumulo povreda više prava osobnosti, je li dezinformacija putem medija, ali potom i posredno, usmenom predajom, doprijela do deset tisuća ili milijun ljudi. Dakako, naravno da bi naknada u potonjem slučaju trebala biti kudikamo viša jer, kako rekosmo, po naravi i logici stvari, težina povrede prava osobnosti je u pravno-relevantnom i neposrednom kauzalitetu s brojem osoba do kojih su (dez)informacije doprijele. Peto, nije tajna da se, posebice u slučajevima najtežih povreda prava osobnosti, često posve hotimičnih, zalažemo za odmjeravanje mnogo viših iznosa naknada od trenutno prosječnih, primarno zato jer taj oblik reparacije štete bar je donekle oštećeniku može reparirati, ali i zato jer držimo da je to jedini efikasan i učinkovit način da se utječe na medijski zulum koji već dugo vremena egzistira na domaćoj medijskoj sceni.
Zaključak
Smatramo da smo u predmetnom radu, temeljem recentnih, relevantnih i kredibilnih podataka crpljenih iz mjerodavnih izvora dokazali da se, s jedne strane, situacija na medijskom tržištu u zadnjih desetak godina drastično promijenila enormnom ekspanzijom čitanosti internet medija i posljedičnim padom čitanosti tiska, a da, s druge strane, ta činjenica zasad, u pravilu, nije zamijećena, a kamoli adekvatno pravno valorizirana od strane parničnih sudova koji sude u medijsko-pravnim parnicama radi naknade štete zbog publikacije medijskih dezinformacija.
Stoga se zalažemo da se prigodom noveliranja postojećeg ili donošenja novog specijalnog zakona koji regulira tu materiju, u njegov tekst ponovno uvrsti zakonska odredba koja bi, ali ne u formi numerus claususa, normirala koje sve kvalifikatorne okolnosti parnični sud obvezno ex lege mora uzeti u obzir pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade koju odmjerava oštećeniku. Pritom bi, po našem skromnom mišljenju, trebalo normativno naglasiti tri okolnosti – gledanost, slušanost i/ili čitanost medija, težinu povrede prava osobnosti i nastojanje nakladnika da promptno vansudski novčanim i nenovčanim oblicima satisfakcije odnosno reparacije oštećeniku sanira već počinjenu štetu.
Odvjetnik Damir Jelušić
___________
1 Podaci o gledanosti TV programa dobiveni su elektronskim mjerenjem gledanosti TV programa na panelu televizijskih gledatelja koji je nacionalno reprezentativan. Mjerenja se obavljaju svakodnevno pomoću 1150 posebnih mjerača gledanosti, tzv. peoplemetara, koji su ugrađeni u ukupno 810 kućanstava širom Republike Hrvatske. Svako kućanstvo pažljivo je izabrano kako bi predstavljalo sva kućanstva sličnih karakteristika u cijeloj državi.
2 Real users ili broj jedinstvenih posjetitelja je broj jedinstvenih osoba koje su posjetile neki internet medij u promatranom mjesecu. Visits ili broj posjeta prikazuje sessione odnosno posjete u periodičnim trajanjima od 30 minuta. Primjerice, jedna osoba posjeti portal, pročita neki članak i napusti ga. Time je ona napravila jedan posjet. Ako se ta osoba vrati na portal nakon 30 minuta onda je napravila drugi posjet. Ako osoba napusti portal i vrati se unutar 30 minuta onda nije napravila novi posjet već se taj posjet broji pod ovaj prethodni. Page views ili broj učitavanja stranica je broj koji pokazuje koliko je ukupno bilo učitavanja stranica u promatranom periodu. Primjerice, kad internet korisnik posjeti neki portal i pročita pet članaka, otvarajući svaki članak otvara novu internet stranicu.
