U središtu

Utvrđenje i dioba bračne stečevine i izdavanje tabularne isprave

01.12.2016 Institut bračne stečevine u praksi izaziva niz prijepora. Dok se prije većina sporova odnosila na procjenu doprinosa bračnih drugova zajedničkoj imovini, posljednjih dvadesetak godina kao sporno se javlja pitanje valjanosti raspolaganja bračnom stečevinom od strane samo jednog bračnog druga, bez izričite dozvole drugog.

O tom pitanju značajno stajalište, koje je odredilo novi smjer prakse, zauzeo je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., kojom jedijelom izmijenio svoje dotadašnje stajalište. Naime, Ustavni sud smatra da će se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.

No, kada je riječ o bračnoj stečevini, u pravnoj praksi postoje i druga sporna pitanja pa se tako u jednom postupku kao dvojbeno pojavilo pitanje treba li petitom tužbe, koja je usmjerena na utvrđenje bračne stečevine i njezine diobe, zatražiti i izdavanje tabularne isprave? O tome je Županijski sud u Zagrebu (Gž-2758/13 od 15. travnja 2014.) rekao sljedeće:

„Iako pravilno sud prvog stupnja navodi da se zahtjevom za izdavanje tabularne isprave izvršava obveza iz pravnog posla, a da se ovdje radi o sporu radi utvrđenja zajedničke imovine bračnih drugova, što je originarno stjecanje vlasništva za koje ne treba clausula intabulandi - tabularna isprava - te da se upis stečenog prava vlasništva može ishoditi temeljem odredbe članka 130. stavak 1. ZV-a, valja naglasiti da prema pravnom shvaćanju ovog suda, time što je tužiteljica zahtijevala izdavanje tabularne isprave za upis njenog suvlasničkog dijela, koju u protivnom zamjenjuje ova presuda, taj njen zahtjev nije neosnovan.

Izraženo pravno shvaćanje potvrda je stajališta da kod izvornog stjecanja prava vlasništva, pravo vlasništva na temelju zakona stječe samim time što su se ispunile sve zakonom predviđene pretpostavke za stjecanje i u trenutku kada su se one ispunile. To znači da se za stjecanje prava vlasništva nekretnine na temelju zakona ne traži upis u zemljišne knjige te je vlasništvo stečeno bez upisa i stjecatelj je ovlašten ishoditi upis tako stečenog prava vlasništva. Za upis prava vlasništva dovoljna je deklaratorna presuda na utvrđenje prava vlasništva. Međutim, opravdano žaliteljica ističe da time što je zatražila izdavanje tabularne isprave, iako je vlasništvo stekla na temelju zakona, njezin zahtjev nije neosnovan, uzimajući u obzir nesuglasnost teorije i sudske prakse u vezi s navedenim pitanjem. Stoga je ovaj sud pravnog shvaćanja da je navedeno pravno stajalište relevantno kod provedbe odluke u zemljišnim knjigama u situaciji kada je presudom deklarirano pravo vlasništva, a nije naloženo izdavanje tabularne isprave, odnosno trpljenje upisa prava vlasništva osobi koja je upisana kao vlasnik.

Time što je tužiteljica zatražila izdavanje tabularne isprave od osobe nositelja knjižnog prava, taj njen zahtjev nije neosnovan, kraj činjenice da on proizlazi iz njezinog stvarnopravnog zahtjeva, zakonom stečenog prava vlasništva. Ovdje je zakon pravna osnova (titulus) stjecanja prava vlasništva na nekretnini. Pravomoćna presuda je ovršna isprava na temelju koje će zemljišnoknjižni sud odrediti upis i narediti da se u zemljišnim knjigama provede određeni dopušteni upis, pa se petit tužbe u smislu izdavanja tabularne isprave ili dužnosti trpljenja da se izvanknjižni nositelj upiše u zemljišnu knjigu može ukazivati kao suvišan, ali ne i neosnovan.“