U središtu

Tužbeni zahtjev kod utvrđenja vlasništva i predaje u posjed ostataka stvari

21.07.2016 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, među ostalim, regulira i prestanak vlasništva. Prema članku 169. toga Zakona, pravo vlasništva prestaje propašću stvari koja je bila predmetom toga prava, no, ostanu li neki ostaci stvari, vlasnik na njima zadržava vlasništvo.

Vlasništvo može prestati: propašću stvari, stavljanjem izvan prometa, tuđim stjecanjem, odreknućem i temeljem (posebnog) zakona. Pravo vlasništva prestaje i kad stvar priraste drugoj stvari tako da postane njezinim dijelom koji nije od nje pravno odvojen na posebnom pravnom temelju.

Tako je u jednom slučaju vlasnik stvari podnio sudu tužbu sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva i predaju u posjed automobila. Međutim, kada je podnosio tužbu stvar je, u smislu članka 169. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, već bila propala pa se postavilo pitanje kako u toj situaciji ispravno postaviti tužbeni zahtjev. Riječ je o Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev x 732/2013-2 od 8. siječnja 2014., u kojoj je navedeno da je u revizijskom stupnju postupka predmet spora zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva i predaju u posjed automobila i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 300.000,00 kn.

Budući da je sporno vozilo izgorjelo u požaru podmetnutom po nepoznatom počinitelju, te da je u potpunosti uništeno i odjavljeno, nižestupanjski sudovi zaključili su da je vozilo kao stvar propalo, čime je sukladno odredbi članka 169. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo vlasništva vozila prestalo, zbog čega je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i predaju u posjed vozila neosnovan. Pritom, polazeći od utvrđenja da su na vozilu nastale termičke destrukcije u vidu taljenja i gorenja svih gorivih dijelova i da je vozilo prestalo postojati kao funkcionalna cjelina, nisu prihvatili tvrdnje tužitelja da sve dok postoje ostaci vozila, vozilo i dalje postoji kao stvar.

Tužitelj u reviziji ustraje na tvrdnji da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su, unatoč činjenici postojanja ostatka vozila, zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i predaju vozila u posjed ocijenili neosnovanim.

Vrhovni sud smatra da su, suprotno tvrdnji revidenta, nižestupanjski sudovi prethodno zaključivši da je sporni automobil kao stvar - funkcionalna cjelina sastavljena od više dijelova, propao, čime je prestalo pravo vlasništva na automobilu, pravilno primijenili materijalno pravo iz članka 169. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kada su odlučujući u granicama postavljenog zahtjeva tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva i predaju u posjed vozila (a ne ostataka vozila), kao neosnovan odbili.

Dakle, ako je motorno vozilo uništeno i prestalo je postojati kao funkcionalna cjelina, došlo je do prestanka prava vlasništva na vozilu kao stvari, ali i nadalje postoji pravo vlasništva na ostacima vozila pa eventualni tužbeni zahtjev na utvrđenje vlasništva i predaju u posjed treba postaviti u odnosu na ostatke stvari.