Prema članku 8. Zakona nezakonito izgrađena zgrada ozakonjuje se rješenjem o izvedenom stanju. Rješenje o izvedenom stanju donosi upravno tijelo jedinice područne (regionalne), odnosno lokalne samouprave koje prema posebnom zakonu obavlja poslove izdavanja akata za provođenje dokumenata prostornoga uređenja i građenje (u nastavku: nadležno upravno tijelo) na čijem se području nalazi nezakonito izgrađena zgrada.
Zahtjevi za legalizaciju mogli su se podnijeti najkasnije do 30. lipnja 2013., a zahtjev se mogao podnijeti za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade, koje su prema članku 2. stavak 1. i 2. Zakona definirane kao:
- zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u nastavku: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže
- zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.
Dakle, jedan od temeljnih uvjeta za legalizaciju je taj da je nezakonita zgrada vidljiva na DOF5/2011 ili, ako nije jasno vidljiva na DOF5/2011, da je do 21. lipnja 2011. evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi.
Upravo vezano za ispunjenje tog uvjeta postoji jedna novija Odluka Upravnog suda u Rijeci, UsI-496/13 od 28. travnja 2015.
U tom je upravnom sporu bilo sporno je li predmetna zgrada vidljiva na karti DOF5/2011 i može li se vrijeme gradnje u postupku ozakonjenja prema odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama dokazivati drugim dokazima.
Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
Prema članku 2. stavku 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama zgradom koja se može ozakoniti temeljem toga Zakona smatra se isključivo zgrada koja je vidljiva na karti DOF5/2011, ili ako na karti DOF5/2011 nije nedvojbeno vidljiva, ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. godine ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a činjenica o vremenu gradnje zgrade ne može se dokazivati drugim dokaznim sredstvima. Dakle, vrijeme gradnje može se dokazivati samo uvjerenjem iz katastra (evidencija na katastarskom planu ili drugoj podlozi).
Uvidom u kartu DOF5/2011 Sud je utvrdio da zgrada iz zahtjeva nije vidljiva na karti DOF5/2011, već da su na mjestu gdje bi se zgrada trebala nalaziti vidljive samo krošnje stabala.
Nadalje, uvidom u spis predmeta upravnog postupka, Sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo zaključkom KLASA: UP/I-361-05/12-02/124, URBROJ: 2105/05-07/7-09-12-4 od 26. rujna 2012., budući da predmetna zgrada nije vidljiva na karti DOF5/2011, pozvalo tužitelja da dostavi drugi dokaz taksativno naveden u citiranom članku 2. stavku 2. Zakona, a da tužitelj po pozivu tijela tražene dokaze nije dostavio.
Stoga, budući da predmetna zgrada nije vidljiva na karti DOF5/2011, a tužitelj po pozivu prvostupanjskog tijela drugi dokaz iz članka 2. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama nije dostavio, nisu ispunjeni uvjeti za ozakonjenje prema odredbama navedenog Zakona, što su tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdili, a ostali tužbeni navodi, kao i dokazni prijedlozi tužitelja, slijedom toga nisu odlučni za rješenje stvari, pa ih Sud nije ni utvrđivao, odnosno provodio.
Iako to nije bilo odlučno za rješenje stvari, ukazano je da tužitelj u tom sporu, a niti u upravnom postupku koji je sporu prethodio, nije dostavio niti predložio dokaz svojih navoda da su nadležne gradske službe snimile fotografije predmetne zgrade u svibnju 2011. godine.
Slijedom navedenog, osporena odluka tuženika ocijenjena je zakonitom te je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10 i 143/12 i 152/14) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
