Nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove. Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Ako ima više nasljednika, dugovi ostavitelja dijele se razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, osim ako je oporukom drugačije određeno.
U primjeni odredbi o odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja u praksi se pojavilo pitanje – kako utvrditi vrijednost naslijeđene imovine (nekretnine) na kojoj je upisana hipoteka kao teret?
Naime, i prema Odluci Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-3434/14-2, od 10. rujna 2015., sukladno odredbi članka 139. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine.
U tom je postupku prvostupanjski sud na temelju nalaza građevinskog vještaka utvrdio da je vrijednost naslijeđene imovine, i to naslijeđene nekretnine - 279.174,37 kn. Toj utvrđenoj vrijednosti nekretnine stranke nisu prigovarale. Na temelju zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno je da na predmetnim nekretninama postoji upisan zalog za korist banke i to za kredit u visini od 50.000,00 DEM te za kredit u visini od 54.000,00 DEM. Međutim, prvostupanjski sud je na temelju podataka dobivenih od te banke utvrdio da je kredit po zalogu za glavnicu od 50.000,00 DEM u cijelosti otplaćen i da po tom kreditu više ne postoji dugovanje, a u odnosu na kredit za koji je upisano založno pravo za glavnicu od 54.000,00 DEM uz kamate i troškove, još postoji dugovanje u iznosu od 161.487,95 kn. Tuženik osporava stajalište prvostupanjskog suda da se za iznos duga koji postoji u korist založnog vjerovnika u iznosu od 161.487,95 kuna treba umanjiti vrijednost naslijeđene imovine, jer da nad predmetnom nekretninom nije pokrenut ovršni postupak niti je pokrenut parnični postupak tužbom založnog vjerovnika radi namirenja potraživanja iz vrijednosti založene nekretnine.
Pravilno je prvostupanjski sud za taj dug umanjio vrijednost predmetne nekretnine, jer založni vjerovnik u slučaju prodaje nekretnine ima prednost pred svim drugim ovrhovoditeljima i ima pravo zahtijevati da svaki vlasnik trpi namirenje tražbine prodajom nekretnine pa neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je umanjio vrijednost naslijeđene imovine za dug koji još uvijek postoji, a na temelju upisanog zaloga na predmetnoj nekretnini.
Dakle, kod utvrđivanja vrijednosti nekretnine - kao dijela naslijeđene ostaviteljeve imovine, čime je ograničena odgovornost nasljednika za njegove dugove, mora se uzeti u obzir i upisana hipoteka kao njezin teret odnosno visina njome osigurane nepodmirene novčane tražbine hipotekarnog vjerovnika.
