Pitanje donošenja odluka suvlasnika u vezi s upravljanjem (cijelom) suvlasničkom stvari regulirano je odredbama o suvlasništvu iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u nastavku: ZV). Tako je člankom 38. stavak 1. ZV-a propisano da, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.
Nadalje, člankom 39. stavak 1. istog Zakona propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima, a ako je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, u tom se slučaju primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga.
U vezi upravljanja stvarju postoje poslovi redovite uprave i poslovi izvanredne uprave. O vrsti uprave ovisi i potrebna većina suvlasničkih omjera za određeni prijedlog ili ideju, odnosno poduzimanje određenog posla.
Tako, prema članku 40. ZV-a, o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova (pri čemu se ta većina računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika). Ako se ne može postići potrebna većina, a poduzimanje nekoga posla redovite uprave nužno je za održavanje stvari, na zahtjev bilo kojega od suvlasnika odluku će donijeti sud.
Što se tiče poslova izvanredne uprave, to su poslovi koji su izvan redovite uprave kao, primjerice, promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari, i za njihovo je poduzimanje potrebna suglasnost svih suvlasnika (članak 41. ZV-a).
Dva važna pravila o upravljanju suvlasničkom stvari su, dakle: 1) o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova; 2) većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.
U jednom predmetu, koji se vodio pred Županijskim sudom u Bjelovaru, bilo je sporno upravo radi li se u konkretnom slučaju o poslovima redovite ili izvanredne uprave (Odluka Županijskog suda u Bjelovaru, br. Gž 2977/2012-2 od 26. rujna 2013.).
Dakle, tužitelj i tuženici su suvlasnici nekretnine (puta), svaka strana u ½. Tužbeni zahtjev tužitelja je da tuženi trpe da se na suvlasničkoj nekretnini (upisanom putu, koji je u naravi šuma, a samo u manjem dijelu put) izvedu radovi potrebni za formiranje puta podobnog za promet motornih vozila, i da trpe da se on kao put i veza s javnom prometnom površinom nesmetano koristi u korist svih suvlasnika.
Županijski sud je ocijenio da taj tužbeni zahtjev nije osnovan. Sud se pozvao na spomenutu odredbu članka 41. ZV-a o tome što se smatra poslovima izvanredne uprave, za koje je potrebna suglasnost svih suvlasnika, kao i na odredbu stavka 2. i 3. istog članka ZV-a, prema kojima se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitog upravljanja, i da ako se suvlasnici ne mogu suglasiti u vezi s poduzimanjem nekog posla, onaj suvlasnik koji je predložio posao predvidivo koristan za sve, može zahtijevati razvrgnuće suvlasništva, pa iako to inače u tom trenutku ne bi mogao.
Izvođenje radova za formiranje puta prikladnog za promet motornih vozila i trpljenje da se on kao put i veza s javno-prometnom površinom nesmetano koristi u korist svih suvlasnika, i to na nekretnini koja se nikada nije koristila kao put, koja je u naravi u pretežnom dijelu šuma i šumsko zemljište, a samo u vrlo malom dijelu (početnom i završnom) asfaltirana, prema ocjeni Suda, u skladu s navedenom odredbom članka 41. stavak 1. ZV-a, predstavlja posao izvanredne uprave. Budući da tuženi kao suvlasnici predmetne nekretnine nisu bili suglasni da se predloženi posao obavi (svaki suvlasnik, bez obzira na to koliko velik ili malen bio njegov suvlasnički dio može odbiti svoju suglasnost za poduzimanje posla, pa u slučaju posla izvanredne uprave nema pravnog temelja za poduzimanje tog posla), tužitelji, ako je predloženi posao predvidivo koristan za sve, mogu zahtijevati samo razvrgnuće suvlasništva, pa iako to inače u tom času ne bi mogao (jer mu je pravo na razvrgnuće suvlasništva ograničeno zakonom ili pravnim poslom – članak 47.-56. ZV-a), ali ne može zahtijevati i izvođenje spomenutih radova.
