Postupak za stjecanje hrvatskog državljanstva provodi Ministarstvo unutarnjih poslova, a hrvatskim državljaninom postaje se danom uručenja pozitivnog rješenja. Nakon uručenja rješenja stranka se upisuje u knjigu državljana u nadležnom matičnom uredu gdje može zatražiti da joj se izda domovnica.
Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete čija su oba roditelja hrvatski državljani u trenutku njegova rođenja; čiji je jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, a samo dijete je rođeno u Republici Hrvatskoj; čiji je jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, drugi bez državljanstva ili nepoznatog državljanstva ako je dijete rođeno u inozemstvu, u skladu s odredbama članka 4. navedenog Zakona. Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i dijete stranog državljanina ili dijete bez državljanstva ako su ga prema odredbama posebnog zakona usvojili hrvatski državljani, s time da se takvo dijete smatra hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja. Djeca koja su rođena u inozemstvu mogu podrijetlom steći hrvatsko državljanstvo ako je jedan od roditelja u trenutku rođenja hrvatski državljanin, te ako dijete do navršene 18. godine života bude prijavljeno radi upisa kao hrvatski državljanin kod nadležnog tijela RH u inozemstvu, kod nadležnog tijela u RH, te ako se nastani Republici Hrvatskoj. Ako dijete u trenutku rođenja ima roditelja koji je hrvatski državljanin, a ne udovoljava navedenim pretpostavkama, može steći hrvatsko državljanstvo u slučaju kada ostane bez ranije stečenog stranog državljanstva.
Člankom 7. Zakona o hrvatskom državljanstvu definirano je stjecanje hrvatskog državljanstva djece koja su pronađena na području Republike Hrvatske na način da hrvatsko državljanstvo stječe dijete koje je rođeno ili nađeno na području Republike Hrvatske, ako su mu oba roditelja nepoznata ili su nepoznatog državljanstva ili su bez državljanstva.
Poslove stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom i rođenjem na području RH obavljaju nadležni uredi državne uprave, odnosno gradski uredi i nadležan ured Grada Zagreba.
U praksi je najčešći način stjecanja hrvatskog državljanstva tzv. prirođenjem koje je definirano člankom 8. navedenog Zakona, te sukladno tome članku osobe mogu steći hrvatsko državljanstvo ako podnesu zahtjev za primanje u državljanstvo. Zakonske pretpostavke su da je stranac navršio 18 godina, da ima poslovnu sposobnost, da je dobio otpust iz stranog državljanstva ili podnio dokaz da će ga dobiti ako bude primljen u hrvatsko državljanstvo, da živi u RH s prijavljenim boravkom 8 godina neprekidno do podnošenja zahtjeva, da ima odobren status stranca na stalnom boravku, poznaje hrvatski jezik, latinično pismo, hrvatsku kulturu i društveno uređenje, poštuje pravni poredak i običaje RH. Kada strana država ne dopušta otpust ili za otpust postavlja pretpostavke kojima se ne može udovoljiti, dovoljna je izjava osobe koja je podnijela zahtjev da se pod pretpostavkom stjecanja hrvatskog državljanstva odriče stranog državljanstva, sukladno članku 8. Zakona.
Poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma, kulture i društvenog uređenja dokazuje se provjerom znanja, u obliku pisanog ispita. Od ove obaveze izuzete su osobe starije od 60 godina, stranci rođeni na području RH s odobrenim stalnim boravkom (ispit je preduvjet za sjecanje stalnog boravka), stranci u braku s hrvatskim državljanima, stranci s odobrenim stalnim boravkom ako žive na području Republike Hrvatske.
Iseljenici su posebno spomenuti u odredbama članka 11. Zakona koji navodi da iseljenik, njegovi potomci do 3. stupnja srodstva u ravnoj liniji i njegov bračni drug mogu prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne nemaju navršenih 18 godina i poslovnu sposobnost, nemaju otpust iz stranog državljanstva ili dokaz o tome, i ne žive u Republici Hrvatskoj s prijavljenim boravkom 8 godina neprekidno do podnošenja zahtjeva te ne trebaju imati odobren status stranca na stalnom boravku. Iseljenici su definirani u članku 22. stavku 2. Zakona kao osobe koje su iselile s područja Republike Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno žive.
Stranac čije primanje u hrvatsko državljanstvo predstavlja interes za RH može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne ispunjava pretpostavke o punoljetnosti i poslovnoj sposobnosti, o otpustu iz stranog državljanstva, ne mora živjeti u RH s prijavljenim boravkom neprekidno 8 godina do podnošenja zahtjeva, ne mora imati odobren status stranca na stalnom boravku, ne treba dokazati poznavanje hrvatskog jezika, latiničnog pisma, kulture i društvenog uređenja. Jedini preduvjet je da postoji dokaz o poštovanju pravnog poretka i običaja Republike Hrvatske. Pretpostavka za odobrenje stjecanja državljanstva temeljem interesa RH je mišljenje nadležnog ministarstva.
Prirođenjem stječe hrvatsko državljanstvo maloljetno dijete ako oba roditelja stječu državljanstvo prirođenjem ili ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan od roditelja, a dijete živi u RH i ima odobren stalni boravak, ili ako prirođenjem stječe državljanstvo samo jedan od roditelja, drugi je bez državljanstva ili nepoznatog državljanstva, a dijete živi u inozemstvu. Prirođenjem se hrvatsko državljanstvo stječe danom uručenja rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo.
Odredbe članka 15. Zakona posebno definiraju slučajeve hrvatskih državljana koji su ishodili otpust iz hrvatskog državljanstva radi stjecanja kojeg stranog državljanstva, a što im je kao pretpostavku za obavljanje kakve djelatnosti ili poziva postavila strana država u kojoj imaju prebivalište. Oni mogu ponovno steći hrvatsko državljanstvo i pri tome samo trebaju dokazati da poštuju pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj (dokaz je uvjerenje o nekažnjavanju). Slična situacija je i za pripadnike hrvatskog naroda koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj - moraju udovoljavati pretpostavci o poštovanju pravnog poretka i običaja Republike Hrvatske.
Člankom 25. definirana je uloga Ministarstva unutarnjih poslova koje obavlja poslove u svezi sa stjecanjem hrvatskog državljanstva prirođenjem i po međunarodnim ugovorima, te poslove u svezi sa prestankom hrvatskog državljanstva. MUP će odbiti zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva ako nisu ispunjene pretpostavke, osim ako je to Zakonom drugačije uređeno. Također, MUP može odbiti zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva iako su ispunjene pretpostavke, ako ocijeni da postoje razlozi od interesa za Republiku Hrvatsku zbog kojih se zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva treba odbiti, a što je određeno člankom 26. stavkom 2. Zakona.
O hrvatskom državljanstvu evidenciju vodi matični ured. Središnju evidenciju vodi tijelo nadležno za poslove opće uprave u Gradu Zagrebu. Hrvatsko državljanstvo dokazuje se važećom osobnom iskaznicom, vojnom iskaznicom ili putovnicom te, naravno, domovnicom.
Roko Hranjec, mag. iur.
