U središtu

Rad na izdvojenom mjestu rada

04.11.2015 Zakon o radu (NN br. 93/14) kao opći izvor radnog prava predviđa mogućnost zasnivanja radnog odnosa odnosno obavljanja rada izvan radnih prostorija poslodavca, a što se može odnositi i na rad na izdvojenom mjestu izvan države registracije poslodavca. Konkretno, članak 17. uređuje oblik i bitne sastojke ugovora o radu za obavljanje poslova kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca koji je pravna osoba.

Predmetno obuhvaća osim obveznih sastojaka (redovitog) ugovora o radu popisanih u članku 15. Zakona o radu, ugovaranje radnog vremena, strojeva, alata i opreme za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati, uporabu vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknade troškova u vezi s time, naknade drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova, način osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika. Pritom ističemo da količina i rokovi za izvršenje poslova koji se obavljaju na temelju takvog ugovora ne smiju onemogućiti radniku korištenje prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor. Također, propisana je obveza poslodavaca da radniku osigura sigurne uvjete rada, a radnik je dužan pridržavati se svih sigurnosnih i zdravstvenih mjera u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima.

Što se tiče plaće radnika s kojim poslodavac sklopi ugovor na izdvojenom mjestu rada, ona ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika koji u prostorijama toga poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima. Također, odredbe Zakona o radu o rasporedu radnog vremena, prekovremenom radu, preraspodjeli radnog vremena, noćnom radu i stanci, primjenjuju se i na ugovor koji se obavlja na izdvojenom mjestu rada ako to nije drukčije uređeno posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu.

Što se tiče evidencije radnog vremena u slučaju rada na izdvojenom mjestu rada treba naglasiti da je člankom 10. i 11. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN br. 32/15 i 97/15) na nov način regulirano vođenje evidencije o radnom vremenu radnika koji radi na izdvojenom mjestu rada. Dakle, ako nije drukčije uređeno posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, poslodavac je dužan voditi podatke o radnom vremenu potrebne za ostvarivanje prava iz radnog odnosa i za radnike s kojima ima sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova na izdvojenom mjestu rada. Evidenciju poslodavac može voditi na način da zaduži radnika za redovito vođenje i dostavljanje te evidencije, koju je poslodavac obvezan kontrolirati. Ostaje pitanje u kojim rokovima izdvojeni radnik vodi i dostavlja evidenciju. Čini se da bi se i na njega odnosili isti rokovi propisani Pravilnikom koji se odnose i na poslodavca, budući da je poslodavac na radnika prenio obvezu vođenja evidencije o radnom vremenu. Tu bi evidenciju radnik trebao dostaviti poslodavcu pravodobno kako bi poslodavac mogao na temelju nje obračunati i isplatiti plaću za prethodni mjesec do dospijeća.

Međutim, ako poslodavac ne  zaduži radnika da sam vodi evidenciju, poslodavac je dužan za radnike koji poslove obavljaju na izdvojenom mjestu rada voditi evidenciju o radnom vremenu, koja (dakle, bez obzira vodi li je poslodavac ili radnik) mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:

1) ime i prezime radnika,
2) datum u mjesecu,
3) ukupno dnevno radno vrijeme,
4) vrijeme terenskog rada,
5) vrijeme pripravnosti,
6) vrijeme nenazočnosti na poslu:
– vrijeme korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg),
– neradni dani i blagdani utvrđeni posebnim propisom,
– vrijeme spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad,
– vrijeme rodiljnih, roditeljskih dopusta, mirovanja radnog odnosa ili korištenja drugih prava u skladu s posebnim propisom,
– vrijeme plaćenih dopusta,
– vrijeme neplaćenih dopusta.