Zakonom o strancima (NN 130/11, 74/13) predviđeni su uvjeti za dobivanje dozvole za boravak i rad stranaca, što je bitan uvjet za zapošljavanje i zasnivanje radnog odnosa kod poslodavaca sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Ove odredbe vrlo su značajne za poslodavce ako zapošljavaju strane stručnjake ili strane radnike deficitarnih zanimanja.
Treba reći da se prema Zakonu o strancima, strancem smatraju sve osobe koje nisu hrvatski državljani, te je pogrešno shvaćanje prema kojem državljani država članica EU nisu stranci u Republici Hrvatskoj. Naime, člankom 2. Zakona o strancima propisano je da su stranci sve osobe koje nisu hrvatski državljani, uključujući i osobe koje niti jedna država sukladno svojem nacionalnom zakonodavstvu ne priznaje svojim državljanima (dakle, i osobe bez državljanstva).
Ipak, ulaskom Republike Hrvatske u EU, Zakonom o strancima uveden je specifičan pojam stranca koji je državljanin Unije. Tako članak 2. toga Zakona propisuje da je državljanin države članice tzv. Europskog gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu: EGP) zapravo stranac koji ima državljanstvo jedne od država članica EGP-a. Pri tome, stranac koji nema državljanstvo države članice EGP-a je isto stranac, ali pod pojmom „državljanina treće države“.
Stranac može u Republici Hrvatskoj, prema članku 73. Zakona o strancima, raditi na temelju dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada osim ako Zakonom nije drugačije propisano. Također, stranac može u RH raditi i s izdanom boravišnom iskaznicom, sukladno glavi X. Zakona o strancima. Stoga poslodavac ne smije zapošljavati stranca koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj niti se koristiti njegovim radom, a prije zasnivanja radnog odnosa poslodavac mora od stranca tražiti na uvid valjanu dozvolu za boravak i rad, odnosno potvrdu o prijavi rada.
Međutim, isto tako, ako je stranac predočio nevaljanu dozvolu boravka i rada, poslodavac se neće smatrati odgovornim za zapošljavanje stranca koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj osim ako je poslodavac znao da je dokument koji je predočen kao dozvola za boravak i rad bio krivotvoren.
Prijavu stranca kojeg zapošljava poslodavac je dužan podnijeti u roku od 8 dana od dana zasnivanja radnog odnosa ili početka rada stranca nadležnoj policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji. Sve prethodno navedeno osim na poslodavca primjenjuje se i na podizvođača radova.
Iznimno, Zakon o strancima propisuje da bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada mogu raditi oni stranci koji u Republici Hrvatskoj imaju odobren:
1. stalni boravak,
2. azil, supsidijarnu ili privremenu zaštitu,
3. privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom, strancem na stalnom boravku, azilantom te strancem kojem je odobrena supsidijarna ili privremena zaštita,
4. privremeni boravak iz humanitarnih razloga,
5. autonomni boravak,
6. status redovitog učenika ili studenta kada obavljaju poslove posredstvom ovlaštenih posrednika, bez zasnivanja radnog odnosa,
7. privremeni boravak u svrhu znanstvenog istraživanja.
O zahtjevu za boravak i rad rješenje donosi nadležna policijska uprava prema mjestu boravišta stranca. Izdavanje dozvola za boravak i rad stranaca provodi se u skladu s tzv. godišnjom kvotom koju utvrđuje Vlada RH svojom Odlukom. Prijedlog godišnje kvote za zapošljavanje stranaca izrađuje ministarstvo nadležno za rad na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore i predstavnika socijalnih partnera, a godišnja kvota za zapošljavanje stranaca utvrđuje se u skladu s migracijskom politikom i stanjem na tržištu rada.
Strancu će se odobriti dozvola za boravak i rad na temelju godišnje kvote, ako ispunjava uvjete za privremeni boravak iz članka 54. Zakona o strancima (dokazana svrha privremenog boravka, valjana putna isprava, ima dovoljno sredstava za privremeno uzdržavanje, ima zdravstveno osiguranje, nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, te ne predstavlja opasnost za javni poredak i sigurnost ili javno zdravlje), a uz prethodno navedeno priloži:
- ugovor o radu odnosno pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu ili odgovarajući drugi dokaz o radu
- dokaz o stečenoj obrazovnoj kvalifikaciji i osposobljenosti stranaca,
- dokaz o registraciji trgovačkog društva, podružnice, predstavništva, obrta, udruge ili ustanove u Republici Hrvatskoj.
Osim ovih uvjeta kod izdavanja dozvola za boravak i rad stranaca unutar godišnje kvote, može se odobriti i rad stranaca izvan godišnje kvote u slučajevima koje propisuje članak 76. Zakona o strancima, ako stranac uz prethodno navedeno priloži i obrazloženje o opravdanosti zapošljavanja koje sadrži podatke o stručnom znanju, kvalifikacijama i radnom iskustvu stranca, te iz kojih se razloga to radno mjesto ne može popuniti s unutarnjeg, hrvatskog tržišta radne snage. Međutim, treba reći da stavak 2. i 3. istoga članka Zakona uređuju određene iznimke u smislu tko i kada ne treba dostavljati prethodno istaknuto obrazloženje i pripadajuće podatke.
Naravno, stranac može raditi u Republici Hrvatskoj isključivo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad, te samo kod poslodavca kod kojeg ima zasnovan radni odnos, odnosno s kojim je sklopio ugovor o radu.
Zaključno treba reći da dozvola za boravak i rad prestaje važiti prema članku 90. Zakona o strancima: ako su ispunjeni uvjeti iz članka 72. stavka 1. Zakona o strancima koji su vezani za prestanak privremenog boravka, prestankom postojanja uvjeta na temelju kojih je izdana, ako stranac obavlja poslove za koje mu nije izdana dozvola za boravak i rad, ako stranac radi za poslodavca za kojeg mu nije izdana dozvola za boravak i rad, ako stranac ili poslodavac ne poštuje propise o radu, zdravstvenom i mirovinskom osiguranju, te druge propise u skladu s kojima se djelatnost mora obavljati.
Daniel Sever, mag. iur.
