Nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove. Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Ako ima više nasljednika, dugovi ostavitelja dijele se razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, osim ako je oporukom drugačije određeno.
U primjeni Zakona o nasljeđivanju pojavilo se sljedeće pitanje – odgovara li nasljednik koji je svoj nasljedni dio ustupio drugom sunasljedniku za dugove ostavitelja?
Odgovor je dala sudska praksa putem Odluke Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-1645/14-2 od 18. studenoga 2014.
Predmet spora u toj parnici bila je osnovanost zahtjeva tužitelja kojim od tužene potražuje iznos od 53.871,12 kn, kao nasljednice iza pokojnog O. D., koji je kod tužitelja za života, tj. 6. kolovoza 2007. zaključio ugovor o kreditu u iznosu od 59.450,00 kn.
Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da je tužena kao nasljednica iza pokojnog O. D. dužna zajedno s ostalim nasljednicima podmiriti dugovanje pokojnog oca, pa je sud osnovano odbio istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, članak 139. stavak 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov., br. 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13) propisuje da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira na to je li izvršena dioba nasljedstva. Prema stavku 2. istog članka, nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za dugove ostavitelja.
Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika od 11. kolovoza 2008., kao nasljednici prvog nasljednog reda iza O. D. utvrđene su supruga i dvije kćeri. Kćeri ostavitelja prihvatile su se nasljedstva i svoje dijelove ustupile majci, koja je prihvatila i svoj dio i ustupljene joj dijelove.
Iako su se kćeri ostavitelja izjasnile na način da prihvaćaju ostavinsku imovinu i ustupaju je majci, nisu se oslobodile odgovornosti za dug. Takvo odricanje nasljedstva u korist sunasljednika je ustupanje nasljedstva nakon što je takva osoba već postala nasljednik, pa takav nasljednik i uz čin ustupanja odgovara za dugove ostavitelja, onako kako bi odgovarao da svoj naslijeđeni dio nije ustupio. Prema tome, sud je pravilno primijenio odredbe članka 139. stavak 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju, jer činjenica da je nasljednik ustupio nasljedstvo nakon što ga je prihvatio, ne utječe na njegovu odgovornost za ostaviteljeve dugove, jer je prihvaćanjem nasljedstva postao nasljednik, a njegova odluka o tome da naslijeđeni dio ustupi nema utjecaja na njegovu odgovornost za ostaviteljeva dugovanja.
Dakle, nasljednik koji je svoj nasljedni dio ustupio drugom sunasljedniku, odgovara za dugove ostavitelja - jer ustupanje prethodno prihvaćenog nasljednog dijela nekom od sunasljednika nema pravno značenje odricanja od nasljedstva.
