Ovlaštene osobe za podnošenje prijedloga za upis u zemljišne knjige

Članak 95. Zakona o zemljišnim knjigama propisuje da je osoba koja bi time stekla, promijenila ili izgubila knjižno pravo, ovlaštena staviti prijedlog za upis koji bi imao značenje uknjižbe ili predbilježbe. Prijedlog za upis koji bi imao značenje zabilježbe ovlaštena je staviti osoba koja ima pravni interes za provedbu te zabilježbe ili je na to ovlaštena posebnim propisom.

Nadalje, prema članku 96. istog Zakona, tko stavlja prijedlog u ime drugoga mora na to biti ovlašten, što mora i dokazati ispravom. Ako Zakonom o zemljišnim knjigama nije što drugo određeno, postojanje i valjanost toga ovlaštenja prosuđivat će se prema općim pravilima. Onaj čije bi se knjižno pravo upisom prenijelo, ograničilo ili opteretilo u korist drugoga, može u svoje ime i bez posebne ovlasti taj upis zahtijevati u njegovu korist. U slučaju izvanknjižnog stjecanja knjižnog prava, ako je izvanknjižni stjecatelj knjižnoga prava to pravo prenio na drugoga ili ga je u njegovu korist ograničio ili opteretio, taj drugi može zahtijevati upis prava svoga prednika. Također je istim člankom propisano da kad je za isti dug dano osiguranje i u obliku jamstva i u obliku prava na hipoteku, a vjerovnik ne zahtijeva upis hipoteke, tada i jamac može zahtijevati upis hipoteke u korist vjerovnika.

Što se tiče upisa zajedničkih prava, njihov upis može zahtijevati bilo koji od zajedničara u korist svih. Ako se radi o upisu prava djeljivih razmjerno prema cjelini, svaki sudionik može zahtijevati upis odgovarajućeg dijela u svoju korist, a može zahtijevati i upis ostalih dijelova u korist ostalih sudionika ako za to ima pravni interes.

Dakle, pravila o tome tko je sve ovlašten podnijeti prijedlog za upis u zemljišne knjige vrlo su jasna. U sudskoj praksi u vezi s tim pitanjima postoji zanimljiva odluka (Županijski sud u Bjelovaru, Gž 1815/2012-2 od 22. ožujka 2013.):

“Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog R. H. radi uknjižbe prava vlasništva na kčbr. 409/6 oranica u D. sa 965 čhv i čkbr. 409/86, oranica u D. sa 9981 čhv iz z.k.ul.br. 224 k.o. V., sa imena R. D. za korist I. B. (točka I izreke). Predlagatelj predlaže navedenu uknjižbu na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog između uknjiženog z.k. vlasnika navedenih nekretnina D. R. kao prodavatelja, i I. B. kao kupca.

Neodlučna je žalbena tvrdnja predlagatelja o tome da su u ugovoru o kupoprodaji navedene katastarske oznake zemljišta koje su različite od zemljišnoknjižnih, ali da je on uz prijedlog za uknjižbu priložio i uvjerenje Ureda za katastar iz kojega je vidljivo da se radi upravo o zemljišnoknjižnim česticama na kojima je predložena uknjižba. Ovo stoga što predložena uknjižba nije dozvoljena iz drugih razloga.

Naime, odredbom čl. 95. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, i 126/10 - dalje: ZZK) je propisano da je prijedlog za uknjižbu ili predbilježbu ovlaštena staviti osoba koja bi time stekla, promijenila ili izgubila knjižno pravo, dok je odredbama čl. 96. ZZK propisano u kojim slučajevima su prijedlog za navedene upise ovlaštene staviti i druge osobe. Za razliku od ovlaštenja za predlaganje zabilježbe, koje ovlaštenje u smislu čl. 95. st. 2. ZZK ima svaka osoba koja ima pravni interes za provedbu konkretne zabilježbe, ovlaštenje za predlaganje uknjižbe i predbilježbe ne može se zasnivati samo na takvom interesu. Stoga niti predlagatelj R. H. nije ovlašten predlagati uknjižbu samo zbog toga što bi provedbom uknjižbe bio u mogućnosti osigurati svoju novčanu tražbinu prema I. B., prisilnim zasnivanjem založnog prava na navedenoj nekretnini.

Odredbom čl. 108. st. 1. alineja 2. ZZK je propisano da će zemljišnoknjižni sud dopustiti predloženi upis ukoliko (između ostalog) nema osnove za sumnju u to je li osoba koja je prijedlog podnijela za to ovlaštena. Budući da iz prethodno navedenih razloga R. H. nije ovlaštena za podnošenje prijedloga za uknjižbu, isti je valjalo odbiti već iz navedenog razloga.”