Navedeno je propisano Zakonom o nasljeđivanju, prema kojem oporučitelj može uvijek opozvati oporuku, u cjelini ili djelomično, očitovanjem danim u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može napraviti oporuka (članak 64.). Oporučitelj može opozvati pisanu oporuku i uništenjem isprave. U ostalome se glede valjanosti opoziva oporuke primjenjuju na odgovarajući način pravila o valjanosti oporuke.
Nadalje, ako se kasnijom oporukom izričito ne opozove ranija oporuka, odredbe ranije oporuke ostaju na snazi ako nisu u suprotnosti s odredbama kasnije, a ako je oporučitelj opozvao kasniju oporuku, ranija oporuka ponovno dobiva snagu, osim ako se dokaže da oporučitelj to nije htio. Isto vrijedi i u slučaju da je opozvao opoziv oporuke (članak 65. Zakona o nasljeđivanju).
Također, svako kasnije oporučiteljevo voljno raspolaganje stvarju ili pravom koje je nekome bio namijenio oporukom, smatra se opozivom namjene te stvari, odnosno prava (članak 66.), dok će se oporučna raspolaganja u korist ostaviteljeva bračnog druga smatrati opozvanima ako je brak prestao temeljem pravomoćne presude nakon što je oporuka sastavljena, osim ako je ostavitelj drukčije odredio svojom oporukom (članak 67.).
Postavlja se pitanje – što je s opozivom oporuke koja je sačinjena u korist izvanbračnog druga?
Na osnovi zakonskog izjednačenja prava na zakonsko nasljedstvo bračnog i izvanbračnog druga (članak 8. stavak 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju: „(1) Na temelju zakona ostavitelja nasljeđuju svi njegovi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i bake i njihovi potomci, i njegovi ostali predci. (2) Na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu ovoga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.”), odnosno prestanka braka (s čime se izjednačava podnošenje tužbe za rastavu ili poništaj braka, u slučaju da se nakon ostaviteljeve smrti utvrdi osnovanost zahtjeva) kao i prestanka izvanbračne zajednice prije smrti ostavitelja (članak 25. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju: „(3) Izvanbračni drug nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala”.) kao razloga za prestanak prava na zakonsko nasljeđivanje, odnosno prestanka braka kao razloga za zakonsku pretpostavku o opozivu oporuke sastavljene u korist bivšega bračnog druga, ima osnove za (zakonsku) pretpostavku da je predmetna oporuka opozvana u smislu analogne primjene članka 67. Zakona o nasljeđivanju ako je izvanbračna zajednica prestala prije smrti ostavitelja. Takvo određenje je uostalom i u skladu s izjednačenošću bračne i izvanbračne zajednice u smislu Obiteljskog zakona.
