U skladu s preporukama Vijeća Europe, pod kaznenopravnu zaštitu stavljeni su novi oblici društveno neprihvatljivog ponašanja pa je tako Kaznenim zakonom koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013., u naš kaznenopravni sustav uvedeno novo kazneno djelo – nametljivo ponašanje. Uvođenjem tog kaznenog djela želi se postići što veća zaštita osoba koje trpe razne oblike neprihvatljivog ponašanja, a kojima se utječe na psihofizičko stanje žrtve.
U stranim zakonodavstvima to kazneno djelo najpoznatije je pod pojmom „stalking“. Bez obzira na njegov naziv, riječ je o određenim oblicima protupravnog ponašanja koje karakterizira uznemiravanje ili uhođenje žrtve. Za taj oblik neprihvatljivog ponašanja specifično je da se radi o situacijama u kojima žrtva ne želi imati ili uspostaviti kontakt s osobom koja s njom pokušava ostvariti neku vezu. Najčešće je riječ o počiniteljima koji izgube realnu sliku o stvarnosti ili imaju neke oblike poremećaja ličnosti (narcistički poremećaj, asocijalnost i sl.), te ne shvaćaju odnosno ne žele shvatiti da druga strana ne želi imati nikakav kontakt s njima.
Prema članku 140. Kaznenog zakona, kazneno djelo nametljivog ponašanja čini onaj tko ustrajno i kroz dulje vrijeme prati ili uhodi drugu osobu ili s njom uspostavi ili nastoji uspostaviti neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba. Teži oblik ovog kaznenog djela postoji ako je to djelo počinjeno u odnosu na sadašnjeg ili bivšeg bračnog ili izvanbračnog druga ili istospolnog partnera, osobu s kojom je počinitelj bio u intimnoj vezi ili prema djetetu.
Za osnovni oblik ovog kaznenog djela propisana je kazna zatvora u trajanju do jedne godine, dok je za teži oblik činjenja ovog kaznenog djela predviđena kazna zatvora u trajanju do tri godine.
Nametljivo ponašanje uvršteno je u kaznena djela protiv osobne slobode, te se za postojanje tog djela traži određeno ponašanje počinitelja koje kroz dulje vrijeme kod žrtve uzrokuje određene psihičke posljedice. Time se ovo kazneno djelo razgraničava od onih kaznenih djela koja sama po sebi uzrokuju fizičku posljedicu i koja su uvrštena pod druge oblike kaznenih djela. Uvođenjem ovog kaznenog djela žele se upravo spriječiti teži oblici odnosno teže posljedice po žrtvu tako da ovo kazneno djelo ima i preventivni karakter.
Postoje razni razlozi koji dovode do činjenja tog kaznenog djela, a najčešće se odnose na želju za uspostavom intimnog odnosa sa žrtvom (ako prethodno nije postojala nikakva veza), želju za osvetom zbog promijenjene situacije (razvod ili prekid intimne zajednice) ili želju za obnavljanjem prekinute intimne zajednice.
U pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Koprivnici, br. K-122/14-117 od 19. svibnja 2014., sud je zauzeo stajalište o tome koje se ponašanje smatra nametljivim:
„Sud smatra nespornim da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju upućivao ošt. J. B. poruke sa svog na njezin mobilni uređaj u kojima joj je govorio da je voli, da s njom želi biti, da će se razočarati u osobama koje se umiješaju u njihov odnos, da želi s njom ići na kavu, da mu objasni zašto šalje druge osobe da ga ubiju, tražio od nje da se s njim sastane, pozivao je na kavu, govorio joj da znade gdje se sastaje i sa kime se sastaje, te želi li da joj "prepiše" svoju kuću, jer to proizlazi iz iskaza same oštećene, uvida u izlist poruka, te iskaza svjedoka Z. B. i I. B.“
Također, protupravno ponašanje određenih osoba koje dovodi do nametljivog ponašanja, uz opetovano slanje poruka, e-mailova, poklona ili pisama, može se očitovati i kroz pojavljivanje na mjestima gdje se žrtva kreće, kroz prijetnje da će se ozlijediti žrtvu, njoj drage osobe ili kućni ljubimci. Isto tako, zbog sve šire informatizacije, nametljivo ponašanje može se razviti i kroz praćenje žrtve i njezinih aktivnosti koristeći se raznim tehnološkim mogućnostima (Internet, skrivene kamere, fotoaparati i sl.).
Nametljivo ponašanje počinitelja često postaje toliko opsesivno da kod žrtve, osim izazivanja tjeskobe, izaziva i strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba.
Dakle, počinitelji ovog kaznenog djela su osobe koje pokušavaju uspostaviti neželjeni kontakt, prate svoju žrtvu bez njezinog znanja ili je zastrašuju na neki drugi način čime kod žrtve izazivaju tjeskobu ili strah. Treba napomenuti da žrtve često mijenjaju životne navike kako bi izbjegle kontakt s počiniteljem (izbjegavaju odlazak na određena mjesta, mijenjaju telefonske brojeve, a u nekim slučajevima mijenjaju čak i mjesto stanovanja).
Osnovni i teži oblik kaznenog djela nametljivog ponašanja progoni se po prijedlogu, osim ako je počinjeno prema djetetu u kojem se slučaju postupak pokreće po službenoj dužnosti.
Iako je počinitelj tog kaznenog djela najčešće muškarac, a žrtva žena, žene također progone muškarce, ali i žene, a muškarci progone i muškarce ili netko, najčešće preko društvenih mreža, nametljivim ponašanjem uznemirava dijete. Proganjanje žrtve je ozbiljan problem koji može lako prerasti u fizičko nasilje stoga je bitno da se na vrijeme reagira. Isto tako, važno je istaknuti da žrtva nije krivac za proganjanje jer ga ničim nije izazvala, posebice ako počinitelju jasno daje do znanja da ne želi ostvariti kontakt s njime. Dakle, proganjanje je osobni problem progonitelja, a to može biti netko s kime je žrtva bila u nekom odnosu, netko koga žrtva površno poznaje ili čak netko koga uopće ne poznaje.
Uvođenjem ovog kaznenog djela u kaznenopravni sustav, otvara se mogućnost prevencije težih oblika kaznenih djela te se sprječavaju trajnije posljedice po žrtvu. Također, definiranjem takvog neprihvatljivog postupanja kao kaznenog djela, olakšalo se mnogim žrtvama kojima su počinitelji zagorčavali život, a dosad nisu imale adekvatne mehanizme zaštite.
Marina Turković
