U središtu

Zastara naknade za korištenje grobnog mjesta

26.11.2014 Groblje i korištenje grobnog mjesta reguliraju odredbe Zakona o grobljima kojim je propisano da se umrlog u pravilu ukapa na groblju koje se nalazi na području jedinice lokalne samouprave na kojem je umrli imao prebivalište, ali ga se može pokopati i na groblju koje je on odredio za života ili koje odredi njegova obitelj, odnosno osobe koje su dužne skrbiti o njegovu ukopu.

Umrlog se može ukopati i izvan groblja samo uz odobrenje koje daje tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalne poslove uz prethodno mišljenje tijela jedinice lokalne samouprave nadležne za poslove zdravstva.

Grobno mjesto koristi se na temelju odluke uprave groblje, koje to mjesto korisnicima daje na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu, te o tome donosi rješenje. Protiv tog rješenja zainteresirana osoba može izjaviti žalbu nadležnom tijelu za komunalne poslove jedinice lokalne samouprave.

Za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu, čiju visinu utvrđuje Uprava groblja u skladu s uvjetima i mjerilima propisanim odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave. Ako grobna naknada nije plaćena deset godina, grob se smatra napuštenim i može se ponovo dodijeliti na korištenje, ali tek nakon proteka petnaest godina od posljednjeg ukopa u grob, odnosno nakon proteka trideset godina od ukopa u grobnicu.

Prijašnji korisnik grobnog mjesta za koje se smatra da je napušteno može raspolagati izgrađenom opremom i uređajem groba (nadgrobna ploča, nadgrobni spomenik i znaci, ograda groba i sl.) nakon što plati dužni iznos grobne naknade sa zakonskim zateznim kamatama. U protivnom, smatrat će se da se radi o napuštenoj imovini kojom uprava groblja može slobodno raspolagati. Uprava groblja dužna je prije dodjele grobnog mjesta odnosno grobnice drugom korisniku, premjestiti ostatke preminulih iz napuštenog groba u zajedničku grobnicu izgrađenu za tu namjenu.

Vezano uz naplatu grobne naknade postavlja se pitanje zastarnog roka. U odgovoru na to pitanje treba poći od odredbe članka 24. stavka 1. Zakona o grobljima (NN br. 19/98 i 50/12) kojom je propisano da se javnom uslugom smatra i održavanje groblja i krematorija i prijevoz pokojnika, a u stavku 9. istog članka propisano je da tražbina naknade za javne usluge, kao i za sve troškove kućanstva koji se plaćaju u jednakim vremenskim razdobljima, zastarijeva za jednu godinu. Zakon o komunalnom gospodarstvu pobliže određuje pojam održavanja groblja i krematorija pa tako u članku 3. stavak 10. određuje da se pod održavanjem groblja i krematorija razumijeva održavanje prostora i zgrada za obavljanje ispraćaja i sahrane pokojnika, te ukop i kremiranje pokojnika.

Godišnja grobna naknada ne predstavlja trošak koji se smatra održavanjem groblja u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14) i Zakona o komunalnom gospodarstvu, već predstavlja obvezu korisnika grobnog mjesta koja proizlazi iz Zakona o grobljima - iz odredbe članka 13. stavak 3. kojom je određeno da za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu. Budući da je riječ o potraživanju koje dospijeva jednom godišnje ili kraće, radi se o povremenim tražbinama u smislu odredbe članka 226. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11), koje zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog davanja.