Ustavni sud Republike Hrvatske donio je od 1999. do rujna 2015. 52 odluke koje se odnose na primjenu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, od kojih su se 42 odnosile na zaštitu ljudskih prava, a njih deset na ispitivanje ustavnosti zakona i podzakonskih akata.
Najbrojniju skupinu tužbi, njih 22, čine postupci pokrenuti ustavnom tužbom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, slijedi skupina od 17 predmeta pokrenutih zbog nerazumno dugog trajanja sudskog postupka, te skupina od tri postupka zbog grubog vrijeđanja ustavnih prava osporenim pojedinačnim aktom. Ustavni sud u pristupu Konvenciji polazi s nekoliko točaka, između kojih je i ona prema kojoj Ustavni sud smatra da presude ESLJP nadilaze pojedinačne slučajeve, odnosno priznaje interpretativni autoritet presuda ESLJP-a, ističe autorica Mateja Held, docentica na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Međutim, analiza cjelokupne objavljene prakse Ustavnog suda povezane s tom Konvencijom, pokazuje da se u Ustavni sud u više odluka samo osvrnuo na Konvenciju, ne ulazeći dublje u analizu i primjenu prakse ESLJP-a, kaže Mateja Held.Dok je u ranoj fazi nakon ratifikacije Konvencije Ustavni sud odstupao od odluka i presuda ESLJP-a, pohvalno je što je novija praksa Ustavnog suda sve sličnija onoj ESLJP-a, smatra Held.
Međutim, statistički gledano, Ustavni sud rijetko primjenjuje Konvenciju. Naime, u prvoj skupini broj odlučenih predmeta je tek 0,66 posto predmeta koje je zaprimio Ustavni sud, u drugoj skupini tek 0,83 posto i u trećoj 4,6 posto tužbi.Ustavni sud se nalazi pred zabrinjavajuće velikim brojem tužbi te ustavna tužba prestaje biti supsidijarno sredstvo za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ustavni sud tako više ne obavlja svoju zadaću ustavnog sudovanja, nego se pretvara u instancijski sud, što nije svrha ni samog Ustavnog suda, ali ni ustavnog sudovanja, objašnjava se u članku časopisa Hrvatska i komparativna javna uprava.
U predmetima koji se odnose, primjerice, na razumnost roka pred Ustavnim sudom odgovornost bi trebala preuzeti tijela od kojih kreće »spor« u smislu Konvencije, dakle žalbena odnosno drugostupanjska tijela u upravnom postupku tako da poštuju rokove predviđene u Zakonu o općem upravnom postupku, ističe se. Također, prvostupanjski upravni sudovi trebali bi brzo i učinkovito provoditi upravni spor, bez obavljanja nepotrebnih radnji i troškova, zaključuje Mateja Held.
