Prema odluci Visokog upravnog suda, odluka HRT-a o načinu odjave prijamnika od 24. siječnja 2012. u osporenim dijelovima nije suglasna sa Zakonom o HRT-u. Sud je presudio i da Zakon o HRT-u ne sadrži odredbe koje bi regulirale način kontrole korištenja odjavljenog prijamnika, odnosno način na koji bi ovlaštene osobe HRT-a, ne povrijeđujući ustavna načela nepovredivosti doma i zaštite privatnosti, mogle obavljati tu zadaću. Način kontrole kakav je bio propisan osporenom odlukom HRT-a, prema sudskoj presudi, nije bio zakonit. Visoki upravni sud donio je presudu nakon što je Josip Kudić iz Labina podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti navedenih odluka HRT-a, ali i osporavajući i zakonitost obrasca pod nazivom 'Zahtjev za odjavu RTV prijamnika'. Podnositelj se pozivao na odredbe Ustava o nepovredivosti doma i ograničenjima pretrage doma, ističući da u Zakonu o HRT-u takva mogućnost nije predviđena zbog čega je navedene odluke smatrao neustavnima i nezakonitima. Predlagatelj je naveo da osporava i sam Zahtjev za odjavu RTV prijamnika, smatrajući ga pojedinačnom odlukom donesenom na temelju općeg akta, ali i upozoravao je i da HRT, u slučaju onemogućavanja provedbe kontrole odjavljenog prijamnika, svakog pojedinca može ponovno prijaviti – odnosno teretiti za plaćanje radiotelevizijske pristojbe. Taj zahtjev je bio dostavljen Hrvatskoj radioteleviziji koja je u svom očitovanju isticala da se izjava o dopuštanju kontrole odjavljenog prijamnika daje za određenu svrhu i namjenu i ne predstavlja kršenje ustavnih odredbi o nepovredivosti doma. Završno se navodi da je HRT tijelo javne vlasti, te ima pravo donositi opće akte, u kakve spada i predmetna odluka s pripadajućom izjavom. No, Visoki upravni sud je u svom obrazloženju istaknuo da postupak ocjene zakonitosti općeg akta može pokrenuti i na temelju obavijesti građana, a smatrajući da ovaj predmet prelazi okvire pojedinačnog slučaja, postupak je proveo po službenoj dužnosti.
Prema sudskoj presudi, odluka HRT-a o načinu odjave prijamnika u osporenim dijelovima nije suglasna sa zakonom. Kako se ističe, nije sporno da je zakonodavac prepustio HRT-u da svojom odlukom propiše način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe, no ta ovlast nije neograničena. Kako se navodi, "HRT je ne smije zloupotrijebiti na način da izađe iz zadanog pravnog okvira i svojim aktom, koji donosi radi provedbe zakona, propiše prava i obveze za koje nema zakonsku ovlast, a koje normiranje bi bilo protivno drugim propisima više pravne snage ili kojim bi bila kršena neka druga ustavna i zakonska prava građana". U postupku ocjene zakonitosti navedenih odluka HRT-a, Visoki upravni sud utvrdio je da je HRT, propisujući način odjave prijamnika, prekoračio svoje zakonske ovlasti - između ostalog propisujući i da korištenjem neprijavljenog prijamnika ili korištenjem prijamnika nakon odjave obveznik pristojbe čini prekršaj za koji je propisana novčana kazna. Budući da su za prekršaje i prekršajne kazne nadležni prekršajni sudovi, Visoki upravni sud smatra da je HRT neovlašteno propisao sankciju. Prema ocjeni Visokog upravnog suda, nezakonitost postoji i zbog propisivanja obveze javnobilježničke ovjere potpisa obveznika plaćanja mjesečne pristojbe i javnobilježničke ovjere potpisa obveznikovog punomoćnika. Takva mogućnost nije predviđena niti jednom odredbom Zakona o HRT-u, a niti je u predmetnoj odluci naveden razlog za propisivanje obveze javnobilježničke ovjere potpisa. "Uz obvezu plaćanja mjesečne pristojbe, koja je sama po sebi određeni teret za obveznike njezinog plaćanja, propisivanje obveze javnobilježničke ovjere potpisa predstavlja nezakonito uveden dodatni namet", navodi se u odluci Visokog upravnog suda. Kako se ističe u obrazloženju presude, ukinute odredbe odluke uprave HRT-a o načinu odjave prijamnika prestale su važiti prošlotjednom objavom presude u "Narodnim novinama".
