Ustavni sud ukinuo Vladinu odluku o smanjenju plaće rektorima i prorektorima

Kada je krajem kolovoza 2013. Vlada usvojila osporenu odluku tadašnji ministar znanosti obrazovanja i sporta Željko Jovanović najavio je godišnju uštedu od pet milijuna kuna koji su se, po njegovim riječima, trebali utrošiti na zapošljavanje znanstvenih novaka i docenata. Podsjetio je da su rektori i prorektori javnih sveučilišta ranije bili opisani kao državni dužnosnici, ali su, zbog autonomije sveučilišta, 2007. izjednačeni s javnim službenicima. No, pritom su im, po Jovanovićevim riječima, ostala sva prava koja su imali kao državni dužnosnici, ali i povećanja plaća na temelju raznih dodataka temeljem granskih ugovora. Plaće su im stoga, prema Vladinom obrazloženju, narasle potpuno nesrazmjerno s plaćama i državnih dužnosnika i svih zaposlenih u visokom obrazovanju pa su rektori sveučilišta u Zagrebu ili Osijeku bili bolje plaćeni od predsjednika Republike.

Ukinutom odlukom plaće rektora i prorektora izjednačene su s plaćama zamjenika odnosno pomoćnika ministra. "Ustavni sud ne može utvrditi koji se legitimni cilj nastojao postići propisivanjem da plaće rektora i prorektora ne smiju biti više od plaća zamjenika odnosno pomoćnika ministra. To zakonsko rješenje zamagljuje činjenicu da funkcije rektora i prorektora, kao i sustav visokog obrazovanja u cjelini, imaju bitno različitu javnu svrhu od one kojoj služe funkcije hijerarhijski podređenih državnih dužnosnika (zamjenika i pomoćnika ministara) u sustavu državne uprave, kao i sustav državne uprave u cjelini", stoji u obrazloženju odluke Ustavnog suda koja je u četvrtak objavljena na internetskoj stranici suda. Dodaju i da o osporenom zakonskom rješenju nije provedena javna rasprava te da Vlada "nije dala nijedan relevantan i dostatan razlog kojim bi pokazala da ono ima legitimni cilj odnosno objektivno i razumno opravdanje". Jedino je u obrazloženju prijedloga Odluke o plaći rektora i prorektora javnih sveučilišta, podsjećaju, navedeno da bi ušteda iznosila oko pet milijuna kuna. Ustavni sud smatra i da ta ušteda za državni proračun "ne može opravdati sporne zabrane" već i stoga što za postizanje te uštede nije bilo nužno pozivati se na plaće zamjenika odnosno pomoćnika ministra.